Hrvatska je u Cardiffu krenula sjajno, nakon ranog vodstva ubrzo imala i drugu veliku priliku za dupliciranje prednosti. Nakon toga, sve se ugasilo...

Hrvatska je stala s kreiranjem šansi, sa stvaranjem igre. Posljedica je to u dobrom dijelu i kvalitetnog defenzivnog nastupa Walesa u preostaloj fazi utakmice, ali nije bilo logično.

Jer, za očekivati je bilo da se domaćin krene više otvarati kako susret odmiče kraju, da nudi koridore za postizanje još ponekog pogotka, jer upravo je otočkoj reprezentaciji gorilo pod petama, oni su morali hvatati barem remi kako bi ostali u realnoj igri za prolaz dalje.

Umjesto toga, dogodilo se da izabranici Zlatka Dalića do kraja utakmice nisu napravili niti polušansu, a kamoli pravu priliku.

Drugim dijelom čak je u nekoliko faza Wales dominirao posjedom, stvarao probleme sa visokim presingom na naš stoperski par, a vezni igrači (izuzev Modrića koji je učestalo ulazio u zadnju liniju po loptu) bili su potpuno odsječeni, odmaknuti, nedostupni za dodavanja, što možete vidjeti na priloženom snimku zaslona.

Ipak, možda je najviše zabrinuo jedan trenutak na prijelazu između dvije polovice poluvremena. Kada je Bruno Petković napuštao teren u 64. minuti, činio je to vrlo usporeno, s namjerom da uzme što više vremena.

A tu se moglo pročitati puno toga o mentalnom pristupu naše reprezentacije u toj utakmici. Takav stav igrača pri zamjenama najbolji je indikator stava cijele momčadi i pripreme koju je dobila od stručnog stožera. Prije svega u smislu onoga što je ovdje cilj.

Po sporosti kojom je Petković odlazio s terena – iako treba naglasiti da je prije toga dobio jedan udarac u nogu te da je hod ipak na kraju ubrzao – možemo zaključiti da su on, cijela momčad i klupa, bili zadovoljni trenutnim stanjem na semaforu.

Iako je još samo jedan gol Hrvatsku dijelio od osiguranog nastupa na Euru. Međutim, jedan gol u Livakovićevoj mreži dijelio je Vatrene i od potpune drame u zadnjem krugu kvalifikacija i velikog straha od čak tri protukandidata za prolaz. Ovako smo se, remijem, barem jednog riješili.

Dobar dio završnice susreta bio je teško gledljiv, Wales se tada prilično povukao i odustao od presinga, Hrvatska nije agresivno napadala međuprostore niti je protok lopte bio dovoljno brz da bi se mogao smatrati ambicioznim.

Sve u svemu, dojam je kako je stožer prije utakmice zaključio kako je i bod u Walesu dobar ulov. Svakako, bolji od poraza, ali pri Petkovićevoj zamjeni do kraja susreta ostalo je još velikih pola sata, sasvim dovoljno vremena da se krene po ta tri boda i u slučaju nepovoljnog tijeka događaja nadoknadi eventualna šteta.

Ipak, treba reći i da su nogometaši bili ti koji su stajali na terenu i oni su najbolje znali kolikom su pritisku i kolikoj ugrozi Velšana bili izloženi.

Možda su osjetili, u suradnji s Dalićem, da bi uz znatnije otvaranje ostavili prevelike prostore Walesu, koji je ionako u nekoliko navrata bio (pre)opasan te da je najisplativije bilo čuvati i taj bod.