Sudar Hrvatske i Italije na Euru uzburkat će mnoge strasti, pa tako i u jednom – bračnom paru. Čine ga Hrvatica i Talijan.

Hrvatici je ime Nikolina Božičević. I nije riječ baš o bilo kome, već o našoj bivšoj reprezentativki u odbojci, na poziciji libera. Talijan je Davide Pavanelli, njezin suprug nešto više od godine dana.

Okršaj Hrvatske i Italije u Leipzigu pratit će u zajedničkom domu u okolici Milana, grada iz kojeg Davide dolazi. Otkako je ždrijeb napravljen, raduju se tom sudaru.

“Bili smo sretni kad smo vidjeli ždrijeb. Odmah su krenula podbadanja i zezancije“, kaže nam djevojka iz zagrebačke Dubrave, nekadašnja igračica Mladosti i Marine Kaštela.

“Prvo je s podbadanjem krenula moja obitelj. Pitali su me za koga ću navijati i tako… Pa mi je onda muž rekao ‘Ženo, volim te, ali moram navijati za Italiju. Nadam se da ćeš mi oprostiti.’ Odgovorila sam mu da će i on meni morati oprostiti jer ću navijati za Hrvatsku, haha. Čak smo nas dvoje htjeli otići na utakmicu u Leipzig, ali se nismo uspjeli izorganizirati.“

Nikolina i Davide prate i ostale utakmice, ne samo Hrvatsku i Italiju.

“Zanimljive su utakmice, neizvjesne. Ima se što vidjeti“, kaže Nikolina.

Otkrila nam je da joj suprug ne dočekuje ovu utakmicu najmirnije.

“On je bio malo u strahu.“

Kako to?

“Vidim ga da se trese jer je Dimarco bio propustio trening (op.a. ipak će biti spreman za nastup), a on mu je jedan od dražih igrača. To ga zabrinjava, nije sretan. Inače, suprug mi je ogroman navijač Intera.“

Odlučujuću utakmicu iz Leipziga njih će dvoje pratiti zajedno i sami.

“Doma je ipak najbolje, u miru. To znači da mogu u miru odjenuti naš dres na kockice! Prognoza? Naravno, on kaže da će Italija pobijediti, a ja Hrvatska.“

Na kraju bi za mir u kući bilo najbolje da prođu i Italija i Hrvatska.

“Da, to bi bilo idealno! Znam da naša reprezentacija uvijek igra bolje protiv jačih, vjerujem da će pokazati bolju igru nego u prve dvije utakmice.“

Kao navijači Nikolina i Davide su sušte suprotnosti.

“On je dosta temperamentan i uživljen, a ja sam smirenija i promatram mirno. Naravno, kad naši zabiju gol, onda i mene ponese euforija.“

A postoji li nekakva oklada da gubitnik ili pobjednik nešto posebno mora napraviti ili dobiti?

“Nismo došli do tog nivoa“, smije se Nikolina.

“Osjeća se euforija kod oboje, ali sve su ovo samo nekakve ljubavne ‘prijetnje’. I on je bio u sportu poput mene, oboje znamo da ne pobjeđuje uvijek bolji niti gubi lošiji. Zato i jest zanimljivo.“

Suprug je, kako rekosmo, iz Milana.

“On je dosta godina radio u odbojci, pa u košarci, tako smo se i povezali. On je doktor osteopatije, a sada upravo završava za fizioterapeuta“, s ponosom nam ga je predstavila Nikolina.

Talijanski je jezik, kaže, lako svladala.

“Nisam imala nikakvog prethodnog znanja talijanskog, ali sada ga pričam tečno. Tu sam od rujna, kad sam se doselila. Znatno mi olakšava to što je suprug izvorni govornik i naravno što živim tu u Italiji.“

Za kraj, što se Nikoline i njezine odbojkaške karijere tiče, ona se bliži kraju. Možda je i završila. Nakon Mladosti i Marine Kaštela, igrala je u inozemstvu u Mađarskoj, Finskoj i Rumunjskoj, no protekle sezone bila je bez kluba.

“Ponude mi se nisu dopale, a malo sam se i umorila od svijeta odbojke i tog užurbanog života profesionalnog sportaša.“

Priznaje, već je počela otvarati novu stranicu svog života.

“Trenutno sam u nekoj drugoj priči, pokrećem jedan projekt koji povezuje sport i zdravlje. Tek sam počela i ne želim učarati, bit će prilike nešto više reći o tome. Odbojka? Vjerojatno ću zatvoriti tu priču i okrenuti se drugim stvarima.“