Iako su se samo dva puta susreli u fazi ispadanja Lige prvaka Monaco i Juventus imaju puno više zajedničkog nego što to djeluje na prvi pogled. Nije loše podsjetiti ih se prije prve utakmice polufinala elitnog natjecanja.

Prvi susret dva tima u elitnom natjecanju zabilježen je u sezoni 1997/98. Tog 1. travnja na Dele Alpi stadionu u Torinu strašni Juventus predvođen Del Piero, Zidaneom, Deschampsom, Davidsom, Inzaghijemi drugima dočekao je francuskog prvaka, koji je tek trebao predstaviti buduće velike zvjezde europskog i svjetskog nogometa, Fabiena Bartheza, Victora Ikpeba, a među njima svakako najsjajnije David Trézégueta i Thierrya Henrya. Posljednja dvojica su se nekoliko mjeseci kasnije okitila titulom svjetskog prvaka, čineći ubitačan tandem u napadu, kojoj je dirigirao na sredini upravo Zinedine Zidane, a kasniji put karijere naveo ih je baš u Torino i to baš u Juventus.

Ta utakmica nije se slavno završila za Monaco. Juventus je u Torinu slavio 4:1, a u revanšu je bilo nedovoljnih 3:2 za Kneževe i Stara dama je otišla u finale, gdje se sastala sa madridskim Realom, koji je i sada jako  blizu borbe za novu titulu. Juventus je bio uspješniji i u drugom odmjeravanju snaga. Prije dvije sezone sastali su se u četvrtfinalu, a odlučio je jedan gol. Onaj Artura Vidala, koji je Juventus odveo u polufinale. Kasnije je Stara dama igrala u finalu, a kobni su ponovo bili Španjolci, ovog puta Barcelona. Ukoliko prođu Monaco i sada će Juventus igrati finale protiv Španjolaca, a hoće li treća biti sreća, ili će se tradicija nastaviti…

Između te dvije utakmice Monaco je zabilježio najveći rezultat u povijesti kluba. Ekipa iz Kneževine plasirala se u finale elitnog natjecanja, a na tom putu je između ostalih izbacila Real Madrid i Romanov Chelsea u prvoj sezoni. Ipak, u finalu je prejak bio Mourinhov Porto, a na klupi Kneževa sjedio je Deschamps. Čovjek koji je neraskidivo bio vezan za Juventus, baš kao i Trézéguet i Henry, utkao je sebe i u povijest Monaca, čisto da potvrdi magičnu vezu između ova dva kluba, vezu koja će opet svoju magiju imati u ovih sedam dana.

Tradicija nas navodi na zaključak da ćemo prisustvovati interesantnoj utakmici, ali da je pobjednik ipak poznat, a to je Juventus. Međutim, tradicije također i služe da bi se rušile, a neki novi Henry, Trézéguet ili Deschamps, u likovima Mbapea, Falcaoa i Leonarda Jardina imat će priliku ispisati novu slavnu stranicu, ne toliko bogate povijesti poput Juventusove, ali ipak bogate povijesti Monaca. Tko zna, možda ispišu i onu najsjajniju, ali da bi to učinili morat će pobjediti demone prošlosti, odnosno Staru damu.