Uh, kako je negdje gadno bilo u svlačionici Katalonaca nakon susreta! Teško je uopće zamisliti o čemu se pričalo, ako su riječi uopće izlazile iz ikoga...

PIŠE: Ivan Blažević

Quique Setien sigurno je bivši. Nakon ovakve katastrofe kakvu Barcelona ne pamti, ali doista ne pamti, to je sigurno! 2013. godine zabio im je isti ovaj Bayern sedam komada, ali u dvije utakmice. U Münchenu četiri, u uzvratu na Camp Nou još tri, ali primiti osam pogodaka u jednom susretu previše je i za momčad iz drugog ili trećeg ranga nogometa, uzmite državu koju god želite, a kamoli za Barcelonu! Na svijetu nema kluba protiv kojeg joj se to smije dogoditi.

Nakon osmog pogotka bilo je pomalo tužno gledati Setiena. Pognute glave jednom se rukom držao za klupu na kojoj je sjedio, dok su mu oči bježale prema zbivanjima na terenu. Uh, kako je negdje gadno bilo u svlačionici Katalonaca nakon susreta! Teško je uopće zamisliti o čemu se pričalo, ako su riječi uopće izlazile iz ikoga… Vrlo vjerojatno je vladala sumorna tišina uz par riječi ohrabrenja, iako one nikome ništa neće značiti. Ne nakon ovoga… Igrače Barcelone, ali i upravu i sve upletene u rad kluba čeka kratak i težak godišnji, jer nova sezona je iza ugla. A u njoj su Barceloni potrebne temeljite promjene. Barceloni koja je nakon dugo vremena završila sezonu bez trofeja.

Bayern je Katalonce nadigrao u svakom segmentu igre. Pas-igra, duge lopte, obrambeni dueli, prodornost po krilu, bilo je kao da igraju dječaci protiv muškaraca, ili amateri protiv profesionalaca. Naslijeđe koje su Xavi i Iniesta ostavili za sobom ne može se tek tako nositi, a s nekoliko godina odmaka sada je to potpuno jasno. Previše su statični igrači Katalonaca, protiv Bayerna se to jasno vidjelo. U par navrata De Jong ili Busquets su s loptom jednostavno stajali ukopani na mjestu, čekajući da se netko ponudi ili otvori, ali mogli su čekati tek sekundu ili dvije, jer Bavarci su s dvojicom ili trojicom sprintali prema čovjeku koji ima loptu, a svi ostali bili su eto, nekako pokriveni zahvaljujući čudesnoj energiji i kretnjama Nijemaca.

Messi djeluje sve isfrustriranije u ovom klubu. Teško je reći kakav je njegov odnos sa Setienom, kakav je bio s Valverdeom i na kraju krajeva, kakav je s kompletnom upravom kluba. U svakom slučaju, Argentinac trenutno djeluje kao čovjek s kojim je jako teško raditi, kao netko koga je gotovo nemoguće podložiti svojoj volji i natjerati ga da izvršava zadatke i obaveze koje su stavljene ispred njega. Jer on je ipak Messi, i iako je Barcelona ogroman klub, u ovoj eri u kojoj on nosi kapetansku vrpcu, Messi je veći od kluba. Čovjek kojem Nou Camp duguje sve u posljednjih 15-ak godina, kojeg se sve pita, alfa i omega, onaj koji određuje kako se igra na terenu. Onaj koji kaže je li ovaj ili onaj trener dovoljno dobar. Tako kažu španjolski novinari, tako na van djeluje, je li doista tako? Vjerojatno jest.

Barceloni treba potpuna rekonstrukcija. Već se neko vrijeme luta, eksperimentira s igračima koji nisu ni na nebu ni na zemlji. Coutinho je još igrač Barcelone, na Nou Campu se nije snašao, danas im je pak zabio dva. Rakitić očito odlazi, je li Griezmann dovoljan kalibar da postane nositelj uz Messija i je li činjenica da igra s Messijem najveći problem za Francuza? Može li Ansu Fati već iduće sezone biti član udarne postave, što s Dembeleom, ima li zamjene za Suareza? Je li se Pique pretvorio u prosječnog stopera i treba li njemu naći zamjenu?

Pitanja je mnogo, vremena jako malo. A Messi ne postaje ništa mlađi..