Iako je bilo brojnih ishoda koje su kod nogometnih obožavatelja diljem svijeta izazvali podignute obrve, poraz Bayerna od Villarreala svakako je najveće iznenađenje ovosezonskog izdanja Lige prvaka.

PIŠE: Ivan Blažević

Aktualni prvak Europske lige ove sezone želi otići korak dalje – i iako su među šest momčadi koje su još u igri za podizanje uhatog pehara svakako momčad s najmanje realnih šansi, nikako nemojte još otpisati škvadru Unaija Emeryja. Uostalom, učinili ste to i prije Juvea i Bayerna, priznajte!

Izbacivanje torinske momčadi bilo je iznenađenje, i to veliko, no s obzirom na period u kojem se Stara dama trenutno nalazi, a to je onaj mučan period naglog pada i traženja nakon dugogodišnje dominacije (barem u domaćem prvenstvu), to je ‘upset’ kojeg smo relativno brzo probavili. Za ovoga koji se dogodio protiv Bayerna ipak će nam trebati nešto duži period.

Pazite, momčad koja potječe iz grada kojeg nastanjuje 50.000 stanovnika – izbacila je Bayern, treći najuspješniji klub u povijesti Lige prvaka i klub koji se u domaćem prvenstvu za titulu ne mora niti pošteno oznojiti. Da vam malo približimo taj kontekst, u Hrvatskoj oko 50.000 stanovnika ima Sisak. Da, malo pretjerujemo s ovom usporedbom, ali zamislite da je jedna Segesta u dvije utakmice izbacila Bavarce. O takvoj se senzaciji ovdje radi!

Ovo što smo rekli o osvajanju domaćih titula kod Bavaraca ujedno je i najveća mana Bayerna. U ligi u kojoj tijekom jedne sezone Bayern odigra desetak ozbiljnih utakmica, teško je steći pravi ritam i gard potreban za uspjehe na najvišoj razini, posebno u današnjem, fizički beskrupuloznom i nikad zahtjevnijem nogometu. Reći će mnogi – pa isto je Barci i Realu. No Barca i Real uvijek imaju jedan drugoga i znaju kako svako spoticanje može biti potencijalno pogubno u lovu na titulu. Često tu postoji i netko treći i četvrti. Nekad Deportivo i Valencia, danas Atletico, Sociedad i taj Villarreal… Barca i Real uglavnom nemaju taj luksuz poput Bayerna koji zna da neki poraz protiv Mainza, Augsburga ili Stuttgarta može ispraviti novim čudesnim nizom od deset utakmica bez poraza. A i takvi porazi moraju doći, jer dogodi se loš dan, popusti koncentracija, misli su na težoj utakmici koja dolazi sredinom tjedna. Koliki god su profesionalci, i igrači takvog giganta su ljudi od krvi i mesa, a to često zaboravljamo.

Druga stvar koja Bayern muči je činjenica da gotovo nikad, ili vrlo rijetko igraju s momčadima koje se brane i pokušavaju ih slomiti kontranapadima. Ni spomenuti Mainz ni Stuttgart neće ‘parkirati autobus’ i tražiti svoju šansu iz kontre, jer Nijemci obranu igrati – ne znaju! Iz perspektive same igre, zato ih i volimo. Nema kalkuliranja, nema pretjeranog taktiziranja i pragmatiziranja – ma koliko god si slabiji, uvijek ideš na gol više, pa makar završio ponižen i dotučen. Ima i tu neke časti, barem u pristupu.

Villarreal je s druge strane, momčad koja igra nešto što se može okarakterizirati kao kontraški nogomet. Brza tranzicija lopte, koje rijetko putuje zračnom linijom, nevjerojatna uigranost, sistematiziranost i posloženost te ubojitost pred suparničkim vratima. Ne otkidaju bez razloga često bodove onim najjačima u Primeri. Kako Nijemci ne znaju igrati obranu, tako ni Bayern ne zna igrati protiv momčadi kakva je Villarreal.

Nismo sad otkrili nikakvu toplu vodu niti prezentirali neke nepobitne činjenice, ali logici se teško usprotiviti. Ako od sredine ljeta do zime radite lagano rastezanje i nekoliko čučnjeva svakih par dana, onda ćete nakon zime teško svakog tjedna obaviti ‘insanity’…. Iste razgovore godinama smo vodili i o Dinamu – dominacija kod kuće, pa sramota u Europi. Taj trend u posljednje se vrijeme doduše, itekako preokrenuo. Stara poslovica kaže kako iz najbolnijih iskustava najviše rastemo. Iste razgovore već godinama vodimo i o PSG-u. Ništa bez kontinuiteta…