Puno je slabijih košakraša prije dobilo počast u Springfieldu. Toni je to gospodski prihvatio...

Kao navijaču Dinama i Cibone i to u onim tinejdžerskim, butovnim godinama sve što je dolazilo iz Jugoplastike i Hajduka je bilo u tretmanu – suparnika koji ti u pravilu ide na živce. Deranje glasnica u derbijima, nakon kojih se tjedan dana nije moglo normalno pričati, strast u potpori svom klubu koji zaslijepljuje, sve je to bio dio navijačkog života. Voliš i navijaš za svoje, a tek u potrebnom odmaku, odnosno protoku vremena shvatiš da je i na suprotnoj strani postojao netko za koga bi komontno mogao navijati. I ja sam imao takav slučaj kod dva igrača. Prvi je Blaž Slišković, jer mi je nogomet ipak najdraži, a drugi je Toni Kukoč.

Kako smo nekako vršnjaci, kako smo u isto vrijeme nosili pubertetske prištiće, mogu reći da sam karijeru Tonija Kukoča pratio od njegovih seniorskih početka do umirovljenja. Ne, nisam bio navijač Chicaga, nisu mi nikad bili NBA opcija, ali Toni Kukoč je za mene košarkaš kojeg sam najviše volio gledati. Igrao je košarku izvan šablone, oduševljavao potezima koje je nemoguće bilo predvidjeti, pročitati, ali i obraniti. Visok, a sjajan s loptom, mogao je kreirati, pogoditi tricu, mogao se izboriti za šut, kao i otvoriti šut drugima.

Cibonu je napustio Dražen, Novosel se posvetio Univerzijadi, a u Splitu se rodila nova generacija koja će Jugoplastiku postaviti na najvišu europsku košarkašku kotu. Kukoč je briljirao u toj momčadi, a ovacije u Beogradu pred punom dvoranom Grobara, kad je već jako zveckalo oružije, scena je koja se dugo prepričavala. Ustala je dvorana u Novom Beogradu i dugo dugo aplaudirala jednom nenametljivom, skromnom, ali veličanstvenom sportašu.

U svojoj je karijeri osvojio sve, osim olimpijskog zlata. Ali tu ima srebro u utakmici svih utakmica iz Barcelone 1992. godine. Prvak Europe (2) i Svijeta s reprezentacijom, prvak Europe sa splitskim klubom tri puta, da ne nabrajam domaće trofeje. Nema tog završnog turnira na kojem nije izabran za MVP-a.

Mnogi su ga u Chicagu dočekali sa skepskom. Visok, jako mršav, kako će se prilagoditi u jednoj momčadi koja je na neki način promijenila percpepciju košarke. No, Kukoč je bio toliko kvalitetan da je mogao ostaviti dubok trag u franšizi koju je predvodio najbolji u povijesti ove igre – Michael Jordan. Prsteni će ostati za vječnost, kao i njegov trah u ovoj prekrasnoj igri.

No, ne mogu preskočiti dva detalja će ga vječno pratiti. U Barceloni je Tuđman sa svojom svitom ušao u svlačionicu i rekao da bi za promociju Hrvatske bilo dobro da uđemo u finale, A ja sam uzvratio:
– Onda ćete nas voditi u Knin na janjetinu. Rekao je: – Dobro.
Kasnije su bili pozvani Vranković i Rađa, a mene nisu zvali – izjavio je u emisji Nedjeljom u 2 kod Aleksandra Stankovića 2008. godine.

Drugi zašto je toliko morao čekati da postane ravnopravni član Kuće slavnih u Springfieldu. Prije njega su tu počast doživjeli mnogi košarakaši koji ipak nisu mogli stati u istu rečenicu s Pink Pantherom. I to je baš onako gospodski prihvatio.

Neželjeni sin koji će ostati zauvijek u memoriji igrača zbog kojih ti je uvijek – zatitralo srce.