‘Cibonu sam izabrao zbog bogate i trofejne povijesti’

KK Ciboina

Za Cibonu će u novoj sezoni igrati i dva igrača s iskustvom s koledža. Jedan je Antonio Vranković, a drugi Nathan Donald Reuvers, koji je među Vukove stigao s koledža u Wisconsinu.

Reuvers je dobro odradio pripreme, a za službene stranice kluba podijelio je prve dojmove.

“Prva stvar koju mogu reći je ta da imate prekrasnu zemlju, prošao sam već cijeli Zagreb, neke nacionalne parkove te Opatiju za vrijeme turnira i zasada sam oduševljen ljudima i ljepotama. Nekako mi najviše nedostaje američka konvencionalnost, brza i besplatna Amazon dostava ha,ha,ha… Šalu na stranu fale mi moji omiljeni restorani i općenito drive in tip restorana. Skoro sam zaboravio reći da imate definitivno najbolju kavu koju sam ikada pio i jako mi se sviđa taj ritual ispijanja kave”, rekao je Reuvers koji se osvrnuo na iskustvo na Wisconsinu.

“Igranje i život na koledžu su za mene jedna od najboljih stvari za razvoj igrača. Neprestano se radi i stiču se vještine koje služe kao temelj za profesionalnu karijeru, također ekipe provode dosta vremena zajedno i tamo sam stekao prijatelje za cijeli život. Ovdje nije ništa drugačije, svi su me odlično prihvatili od dečkiju u svlačionici do stožera i uprave. Hvala im na tome.”

Kako je odluka pala baš na Cibonu.

“Za Cibonu sam se odlučio zato što ima bogatu i trofejnu povijest te reputaciju odgajanja mladih igrača koji kasnije imaju odlične karijere. Zasada je sve i bolje nego što sam očekivao, uvjeti za rad su odlični, radi se kvalitetno i mislim da idemo u dobrom smjeru.”

Očekivanja?

“Mislim da moja prilagodba na europsku košarku prolazi iznad očekivanja, iako još nisam u potpunosti se naviknuo na takvu igru. Što se tiče sezone imam želju da napredujemo kao momčad, da igramo brzo i moderno te se kroz igru i individualno razvijem jer si postavljam visoke osobne ciljeve. Odigrali smo odličan turnir u Opatiji i to nam treba biti putokaz za dalje kako igrati i raditi. Potajno se nadam da ćemo ovakvom igrom staviti ruke na koji pehar ha,ha,ha…”