Dino Rađa dan nakon što je Hrvatska odigrala i posljednju utakmicu u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo u Kini oglasio se podužim postom na Facebooku.
Na debakl hrvatske košarkaške reprezentacije u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo osvrnuo se i predsjednik Stručnog savjeta HKS-a Dino Rađa.
Njegovu objavu prenosimo u cijelosti:
– Svaki rezultat je samo ogledalo rada u prošlosti. Tako da ovo što se dogodilo nije slučajno isto kao što nije slučajno da se to događa bas nama i tako već 20 i kusur godina. Svi zajedno trebamo konačno izvaditi glave iz pijeska i početi realno gledati na stvari. Mi s najboljim igračima odavno nismo više vrh europske košarke, a bez njih smo jos niže. Pogledajte utakmice protiv Poljske. Oni su fizički jači i spremniji od nas. Samo je bilo pitanje kad će nas slomiti. I s najboljim igračima i bez njih. Da ne govorim o Litvi i ostalima s vrha. Sukus svega je da treba puno više raditi.
– U prvom redu klubovi i igrači individualno. Savez je u zadnjih nekoliko godina napravio dosta stvari za poboljšanje, ali bez suradnje klubova nećemo naprijed. Liga je do prije dvije godine trajala dva mjeseca, a zaštićeno godište je iskorištavano da ti isti klinci rade manje jer moraju igrati, a ne da bi kroz igru napredovali. Igrači po reprezentacijama borave dva mjeseca godišnje, a sve drugo su po klubovima. Na pripreme dolaze neadekvatno pripremljeni pa je nemoguće mijenjati navike u kratkom roku. I da smo uspjeli nekim slučajem otići dalje moje bi mišljenje bilo isto.
?? Mađarska ? Hrvatska ??
➡️ Posljednja kvalifikacijska utakmica za SP 2019
? 84:65#FIBAWC pic.twitter.com/DVADolZAIL— hks_cbf ??? (@CbfHks) February 25, 2019
– Kad sam prije godinu i pol dana rekao javno da trebamo krenuti iz početka s U 20 selekcijom pojačanom s nekoliko iskusnijih javnost me dočekala na nož k idiota. Ja samo odavno realno gledam na stanje stvari i znam da je skoro nemoguće promijenit navike starih igrača nego da se treba okrenuti mlađim generacijama i odgajati ih pravilnije. Ne zato što sam ja nešto posebno pametan, nego zato što sam sve to prošao na svojoj koži i znam što me dovelo tamo gdje sam stigao. Samo i isključivo krvavi rad, red i disciplina te odricanje od normalnog života. To je jedini put naprijed. I možemo Stojko i ja otići, moze doći sveti Ivan Pavao za predsjednika i trenera, ali nećemo milimetar naprijed ako se ne počne raditi puno bolje. Svaki klinac se treba pogledati u ogledalo i reći što hoće. Svaki klub će morati isto tako drastično unaprijedit rad.
– I zato apeliram na sve da ovo ne shvate kao skidanje odgovornosti jer i mi u savezu uzimamo svoj dio na leđa nego kao put za izaći iz svega ovog stanja. Vrije me generacije 92’ je odavno prošlo, ali ta generacija zna jako dobro što je dovelo do osvajanja 10 medalja u 10 godina. Pitanje je samo tko se hoće do kraja žrtvovati u krajnjem slučaju za sebe pa tek onda za klubove i reprezentaciju.