Najelitnije europsko klupsko košarkaško natjecanje ulazi u svoju završnicu. Do kraja regularnog dijela Eurolige ostalo je još deset kola i polako se naziru momčadi koje će u doigravanje.
CSKA, Real Madrid, Fenerbahče, Panathinaikos i Olympiakos su praktički već jednom nogom među osam najbolji, jako blizu je i prvak Litve Žalgiris dok će se za preostala dva mjesta po svemu sudeći boriti tri kluba – Khimki, Makabi i Baskonija, koja zaostaje dvije pobjede za osmim mjestom.
Svakako da je najveće razočarenje Barcelona koja ima samo sedam trijumfa u 20 utakmica te za “Ponosom Izraela” zaostaje četiri pobjede. Katalonci su puno uložili i ove sezone ali rezultati su opet jako loši i nikome nije jasno što je ključan problem. Navijači su sve nezadovoljniji jer Barce od 2014. godine nema na Final Fouru Eurolige. Trener Sito Alonso i dalje pjevuši pjesmu Tedija Spalata – “Sve ću preživit, na sve sam friži spreman”, ali je pitanje do kada. Tijekom veljače se igra završni turnir španjolksog Kupa Kralja i ako Barcelona eventualno izgubi u četvrfinalu od Baskonije za Alonsa bi to mogao biti kraj na klupi katalonskog diva.
Nije samo Barca razočarala. Anadolu Efes i Milano su također ušli s nadom i ciljem da mogu među osam ali od toga sasvim sigurno neće biti ništa. Turci su posljednji sa samo pet pobjeda. Već odavno je smijenjen i hrvatski trener Velimir Perasović koji je upisao tri trijumfa, ali šokantan poraz od “njegove” Baskonije u Istanbulu ga je koštao posla. Novi strateg Ergina Ataman se nekim igračima zahvalio, došli su novi ali rezultati su gori. Spasa za Efes nema i predstoji im tek puko odrađivanje posla. Prošle sezone su bili na koračić od FF, no nova sezona je donijela puno problema a glavni razlog je loša selekcija igrača. Većina njih su zapravo samo prinove,a ne pojačanja.
Milano se riješio Jasmina Repeše na kraju prošle sezone nakon senzacionalnog ispadanja u polufinalu prvenstva Italije od Trenta. Stigao je Simone Pianigiani kao spasitelj ali omjer pobjeda i poraza u Euroligi od 6-14 sve govori. Trenutno imaju čak desetoricu stranaca u sastavu, potrošeno je novaca i novaca ali rezultata nema pa nema. Nisu uopće konkurentni, tek tu i tamo odigraju zrelu utakmicu i realno gledajući koliko je uloženo Milano je zadnjih sezona najveći gubitnik u Euroligi. Extra kvalitetni talijanski igrači nisu dostupni (iako je Repeša htio dovesti i Datomea i Mellija) dok se sa dovođenjem stranaca iz godine u godinu griješi. Previše je tu bilo “polovnjaka”,a premalo pravih zvijezda. Rezultat pati iako je dojam da je u Milanu i dalje najvažnije kako se ko oblači ili kao ko izgleda.
Valencia i aktualni osvajač Eurokupa Unicaja su otprilike tu gdje su i trebali biti, jer prvak Španjolske ove sezone muku muči s ozlijeđenim igračima (trenutno od tri playmakera niti jedan nije dostupan) dok je povratnik u Eruroligu , sastav iz Malage s osam pobjeda gotovo svima konkurentan,a to je bio i primaran cilj trenera Joana Plaze. Od njemačkog prvaka Brose Bamberga se očekuje nekakav iskorak ali se to neće dogoditi ni ove sezone. Imaju sedam pobjeda, kako bi se narodski reklo – niti smrde niti mirišu. Poznavajući talijanskog trenera Andreu Trinchierija to nije ono što ga može zadovoljiti,a možda je došlo i do zasićenja između njega i kluba što se da zaključiti po rezultatima u prvenstvu Njemačke ove sezone,11 pobjeda i čak sedam poraza. Regionalni i srpski prvak Crvena Zvezda s osam pobjeda i 12 poraza još se uvijek nada ulasku među osam. Utakmica peotiv Baskonije u gostima koja se igra ovog tjedna mogla bi biti ključna. Nada umire zadnja, ali bez obzira na sve s obzirom da je momčad potpuno promijenjena u odnosu na prošlu sezonu rezultati su jako dobri i teško je pronaći neku preveliku zamjerku igračima i treneru Dušanu Alimpijeviću.
It's a repeat of last year's Final 4!
Who wins this time❓#GameON pic.twitter.com/R8Be3m52o3
— Turkish Airlines EuroLeague (@EuroLeague) February 1, 2018
Piše: Marin Mrduljaš Babo