U Stanley Cup finalu koje počinje u noći sa subote (3. lipnja) na nedjelju igrat će prvaci Istočne konferencije, Florida Panthers i prvaci Zapadne konferencije Vegas Golden Knights. I jednima i drugima to će biti drugi nastup u finalu i nova prilika da dođu do svog prvog naslova. Pripremio Nikola Hodalj

“POVRATAK OTPISANIH” – prvo dio

Ovogodišnje doigravanje bila je još jedna u nizu “vjerovali ili ne” priča na kakve nas je NHL naviknuo. Od prvoga kruga koji je započeo prije mjesec i pol dana, sve dok nismo dobili konačne aktere velikog finala, svaka je serija prkosila prognozama, navijački živci pucali su po šavovima, a krajnji ishodi serija nisu uvijek oslikavali koliko su pojedine utakmice bile izjednačene. Tri su ishoda velikog finala, doduše, nepobitna. Prvi je, dobit ćemo 26. osvajača Stanleyevog pokala. Drugi, jedan od klubova po prvi će puta u svojoj povijesti postati prvak. Treći, jedan će trener prvi puta tijekom istaknute karijere otići do naslova.

Predstavljamo finaliste.

VEGAS GOLDEN KNIGHTS

Prije ili kasnije, hokejaški kroničari nedvojbeno će opisati hokejaški klub Vegas Golden Knights, u njihovih prvih šest godina postojanja, kao možda i najuspješniju ekspanzijsku momčad u NHL povijesti i to s punim pravom.

U inauguralnoj sezoni, 2017./2018., otišli su ni više ni manje nego do Stanley Cup finala, gdje su poraženi od Aleksa Ovječkina i njegovih Capitalsa (1:4 u seriji). Izborili su doigravanje u pet od šest sezona, a i ta jedna koja im je promakla (2022.) je sezona u kojoj je momčad bila desetkovana ozljedama, a svejedno su natukli 43 pobjede u 82 utakmice za 94 boda (usput budi rečeno, njihovi suparnici u finalu, Florida Panthers, ove su sezone ušli u playoff s 92 boda). Čak četiri puta u tih šest sezona igrali su finale konferencije! Tri puta su bili pobjednici svoje divizije i baš svaku sezonu su imali pozitivan omjer pobjeda i poraza.

Neki od najvećih i najstarijih klubova u NHL povijesti ne mogu se podičiti ovakvom statistikom i koliko god čudesna bila možda nitko ne bi dizao famu da se radi o klubu iz Kanade ili klubu smještenom u nekom većem, razvikanijem sportskom gradu u SAD-u. Ali liga je odlučila smjestiti 31. klub u NHL-u, ni više ni manje nego u pustinju! U “grešni grad”, gdje vlada zakon kocke, dobrog provoda – “What happens in Vegas, stays in Vegas.” – poznata je fraza. Hokej na ledu – u pustinji. Prije Golden Knightsa, Las Vegas nije imao profesionalnu sportsku momčad. Da se ne radi o profesionalnom sportu s višemilijunskim godišnjim prihodima, netko bi možda mislio da je stvaranje hokejaške momčadi u gradu gdje je najniža mjesečna prosječna temperatura “polarnih” 14 stupnjeva celzijusa, i gdje se led vidi samo kad je poslužen u čaši, ravno neslanoj šali.

No, ljudi su prihvatili momčad od početka. Klub se sjedinio s lokalnom zajednicom poput savršeno odgovarajućeg komadića puzzle. T-Mobile Arena, od milja prozvana „Tvrđava“ (The Fortress) smještena je na Las Vegas stripu, najpoznatijem dijelu grada, što je dodatno učinilo hokej pristupačnijim tako da je postao dijelom „standardnog repertoara“ koji grad nudi. Show koji traje prije početka svake utakmice Golden Knightsa postao je trenutni hit, nešto što samo Las Vegas može osmisliti. Tvrđava je bila rasprodana gotovo svaku utakmicu svih šest dosadašnjih sezona.

Uza svu pompu pitanje je bi li Golden Knightsi postali i ostali hit da momčad nije igrala dobro. Zasluge, osim prije svega igračima, moraju ići i još barem šestorici ključnih figura. Prva dvojica su George McPhee, prvi sportski direktor kluba, danas voditelj hokejaških poslova i Kelly McCrimmon, na početku pomoćnik McPheeju, a danas sportski direktor. Oni su odabrali prvu garnituru igrača koji su nastupili za Vegas. Oni su za prvog vratara u klupskoj povijesti izabrali Marca Andrea Fleurya koji je do dana današnjeg, čak i nakon što je napustio klub, ostao jedna od najomiljenijih osoba u Las Vegasu. Također, McPhee i McCrimmon su doveli trojicu fantastičnih trenera tijekom šest sezona. Put je započeo Gerard Gallant, koji je zasluženo nakon spektakularne prve sezone odnio trofej Jacka Adamsa za najboljeg trenera te godine. Naslijedio ga je Pete DeBoer, koji je Vegas dva puta vodio do konferencijskog finala. A onda su valjda i McPhee i McCrimmon skakali od sreće kao da su osvojili jackpot kada su ugrabili netom iz Bostona otpuštenog Brucea Cassidya, koji im se „odužio“ već u prvoj sezoni dirigirajući momčad do drugog Stanley Cup finala.

Bilo je i dalje postoje oni, naravno iz suparničkih tabora i navijačkih baza, koji smatraju kako se Vegasu previše išlo u susret prilikom ekspanzijskog drafta, kako su imali i još uvijek imaju nepravednu prednost u odnosu na ostatak lige. No, potrebno je baciti jedan pogled na roster prve sezone – samo bi najveći kockar među najvećim hokejaškim umovima predvidio da će momčad ostvariti takav uspjeh. Dovoljno je reći da su i igrači, na startu sezone 2017./2018., sami sebe nazvali „The Golden Misfits“ – (Misfit = koji se ne uklapa, neprilagođen. Op.a.). Otpisani, odbačeni od svojih dotadašnjih klubova kao porod od tmine. Pod paskom trenera Gallanta, iz tog osjećaja odbačenosti očito su crpili motivaciju i pokretačku snagu te natjerali sve koji su ih prezreli da im iskažu dužno poštovanje. Danas bi mnogi bili presretni da u svojoj momčadi imaju jednog Marchessaulta, Williama Karlssona ili Shea Theodorea.

Od te prve do ove šeste sezone u klubu su ostala svega šestorica „originalnih Misfita“: Jonathan Marchessault, William Karlsson, Reilly Smith, William Carrier, Shea Theodore i Brayden McNabb. Prva trojica članovi su prve i jednoga dana sigurno „legendarne“ navale, koji u ovih šest godine predvode Knightse po broju golova, asistencija, bodova i odigranih utakmica. Karlsson i Marchessault su i u ovogodišnjem doigravanju glavni golgeteri momčadi.

McCrimmon i McPhee vrlo su mudro, gotovo pa proročki, preslagivali momčad tijekom godina. Neizbježno su morali donositi teške odluke (odlazak Fleurya), igrati sudoku s budžetom, ali gledajući unatrag, svaki njihov potez bio je pogođen u sridu.

Prve značajne promjene „Originalnih otpisanih“ događaju se 2019. kada dolaze Chandler Stephenson, silno podcijenjeni centar iz Capitalsa te Mark Stone, koji postaje prvi kapetan kluba, vođa na ledu i izvan njega, stijena koju ni dvije operacije leđa ove sezone nisu zaustavile. Naredne godine, stižu dva super-iskusna beka, Alec i Alex, osvajači ukupno triju naslova prvaka, (Alec) Martinez (2x prvak s Kingsima) i (Alex) Pietrangelo (naslov sa St.Louisom). Najzvučnije pojačanje je ono iz 2021. – dolazak mladog američkog centra, Jacka Eichela gladnog trofeja. Eichela su Sabresi izabrali 2015. kao drugog na draftu iza Connora McDavida i nakon osam godina konačno je dobio priliku zasjati u doigravanju. Bilo je tu još odličnih (Ivan Barbašev), iskusnih prinova (Phil Kessel, Jonathan Quick), koji je trener Cassidy ove sezone savršeno ukomponirao s postojećim igračima (vratar Adin Hill, centar Nicolas Roy, bekovi Nick Hague i Zach Whitecloud). Vegas ima jednu od najboljih obrana u NHL-u i općenito gledano, jednu od najorganiziranijih momčadi u ligi.

Ove sezone suvereno su osvojili diviziju Pacific, ušli u playoff kao prva momčad Zapada. Nakon početnog štucanja u prvom krugu, glatko su se riješili prve prepreke Winnipega. U drugom krugu malobrojni su ima davali šanse protiv McDavida i Draisaitla, ali Knightsi su na impresivan način isprašili Oilerse s 4:2 u seriji. Djelovalo je da će pomesti Dallas u finalu konferencije, no Starsi su samo na trenutak podsjetili zašto su bili smatrani favoritima, Vegas ih je ponizio u šestoj utakmici sa 6:0. Vegas možda nije bio najatraktivnija momčad tijekom sezone pa ni u playoffu, ali nitko im ne može osporiti vrhunsku disciplinu, mirnoću i ustrajnost. Baš kad bi suparnici pomislili da su ih pročitali, Knightsi bi ubacivali u brzinu više i rješavali probleme bravurama Eichela, Marchessaulta i Karlssona, uz osjećaj sigurnosti koji im na golu daje najveće iznenađenje ovogodišnjeg doigravanja, spektakularni Adin Hill.

Iako na drugoj strani u velikom finalu čeka naizgled nepobjediva Florida, stilom igre, igračima i pristupom, pandan Vegasu, Golden Knightsi odišu mirnim samopouzdanjem i pucaju od iskustva, a možda najvažnije od svega, „Originalni Misfitsi“ dobili su drugu priliku da zacementiraju svoje mjesto najvećih legendi u klupskoj povijesti i ne misle ju propustiti.