Iščekivanje je gotovo! Lopta na Olimpicu u Rimu krenula je s centra i označila početak 16. europskog nogometnog prvenstva...

Za Hrvatsku će ovo šesto europsko prvenstvo, a nikad nismo otišli dalje od četvrtfinala.

Englesku ’96. bi možda i uzeli da nije bilo Leifa Sundella. U Portugalu 2004. jednostavno smo bili preslabi. Tursku četiri godine kasnije mnogi ni dan danas nisu preboljeli. Skupina smrti 2012. bila je preteška za Bilićevu Hrvatsku. Najbolji nogomet bez sumnje smo igrali 2016. u Francuskoj, no dogodio se taj nesretni Portugal.

Jednostavno, europska prvenstva kao da su ukleta za Vatrene, a eto ni ždrijeb nas nije mazio, na tri su igrali protiv kasnijeg prvaka Europe.

Iako na ovaj Euro dolazimo kao svjetski doprvaci velika većina danas bi potpisala kao uspjeh izjednačavanje najboljeg rezultata na europskim prvenstvima – to četvrtfinale. No, što ako Hrvatska tamo ne dođe…

Izbornik Zlatko Dalić pozvao je ono najbolje što imamo, a relativno su nas pomazile i ozljede, pa nitko nije otpao za Euro. Da kucnemo u drvo, pa da to potraje i za vrijeme Eura. I na klupi izbornik ima sve što je poželio, pa će uz njega tako utakmice pratiti bivši Vatreni Ivica Olić, Dražen Ladić i Vedran Ćorluka.

Mnogi spočitavaju Daliću da ga je u Rusiji itekako pomazila sreća na putu do svjetskog srebra… Ali i sreća je bitan faktor jer nekad jedan milimetar, otkako je VAR uveden, može presuditi čak i prvaka.

Nije Hrvatska nakon tog srebra izgledala kao svjetski doprvak, sve se češće može čuti kako će Dalić dići sidro nakon ovog Eura jer će zaokružiti jedan ciklus. Ciklus u kojem je postao najveći hrvatski izbornik ikad, što god zlobnici rekli…

Još kad bi skinuo i tu kletvu europskih prvenstava i napravio novi povijesni podvig. Usudite se sanjati…