Srebro mu nikada nitko ne može uzeti. No, ponešto o njegovom trenerskom rukopisu otkrile su posljednje tri godine

Srebro se njihalo oko vrata, opijeni prijatelji i novinari su došli u Dalićevu vikendicu pokraj Varaždina. Popil’ se pokoji škropec, atmosfera se malo opustila, a Dalić je izjavio:
“Noć nakon finala sam razmišljao, a onda se dogodio povratak. Taj ponedjeljak nakon finala, to poslijepodne u Zagrebu ćemo svi pamtiti dok smo živi. Nakon toga, nemam pravo napustiti reprezentaciju, iako zdrav razum nalaže pitaje – može li se to ponoviti?”

Tri godine kasnije, u petak 18. lipnja Zlatko Dalić stoji pored aut linije Hampdena. Tri poluvremena na Euru izgledali smo kao momčad bez bilo kakvog nogometnog integriteta. Ni prave trke, ni ritma, ni žara, plamtljive želje i one Vatrene strasti u očima. I nisu Luka, Dejan, Domagoj i svi zajedno izgubili domoljubni naboj, oni su izgubili formu. Dogodilo nam se i to da Luka Modrić ne igra svoj najbolji nogomet. Previše gledamo u Modrića, a on pak u kockastom dresu ima premalo saveznika.

U drugom poluvremenu protiv Čeha se Hrvatska počela buditi, no uz gol smo imali jedan udarac na vrata, puno rastrgane igre, i tek Petkovića koji je za Kramarića izgledao kao televizor u boji, a Ivanušec ponudio dovoljno sportskog bezobrazluka. Donio je nam je živost, više se igrači nisu kretali kao ‘krepane mačke’. I nije to bilo dobro poluvrijeme, već samo manje lošije od prethodna tri koja su bila – negledljiva.

A to će se kada se na kraju dana podvuče crta pod račun ipak pitati izbornika. I ruku na srce, da je jučer s druge strane stajao iole ozbiljniji protivnik Hrvatska se ne bi niti trebala vraćati u Glasgow. Kako god ova avantura završila (treba Vatrenima pobjeda protiv Škota) vidjeli smo Hrvatsku otprilike kao u izdanjima na SP-u 2002., Euru 2004. i SP-u 2006. A, koliko me pamćenje služi sva tri generala se nakon tih prvenstava nisu dobro provela.

Pojavila se informacija da turski velikan Fenerbahče želi na klupu dovesti Zlatka Dalića. Samo da se nakon ovog turnira ne predomisle.