Englezi su pokušali biti stari Talijani, ali plan Garetha Southgatea nije uspio.

Talijani su najbolje opisali ono što su u nedjelju na Wembleyu odigrali Englezi.

“Svi su vidjeli što su Englezi napraviti s pastom, nije to završilo dobro. Više kao mrtvi špageti, prekuhani. Skuhali su ih do užasne smrti. Nitko ne može parkirati autobus 118 minuta nogometa, pa to nisu radile ni najklasičnije momčadi Catenaccija 1960-ih.”

Imali su Englezi sve, prednost domaćeg trenena, prepuni Wembley svojih navijača i sjajnu atmosferu u momčadi. Ali, jednostavno nisu imali hrabrosti.

Hrabrosti da uživaju u nogometu, baš ono što je trener Azzurra Roberto Mancini najavio uoči utakmice, da od igrača samo traži da imaju hrabrosti uživati na terenu.

I u tome su uspjeli. Englezi su napokon zaigrali u finalu, ali pritisak velike utakmice, ni trunka hrabrosti, kao i nelogični potezi Garetha Southgatea srušili su im snove da će nakon 55 godina uzeti veliki trofej.

Čekat će još neko vrijeme.

Italija potpuno zasluženo slavi. Nitko, ali baš nitko ne može reći da Italija nakon sedam odigranih utakmica na Euru 2020 nije zaslužila naslov.

Dominirali su, stvarali prilike, igrali se nogometa. Imali su hrabrosti biti svoji. Teško da bi se netko prije tri godine kada su Svjetsko prvenstvo u Rusiji gledali ispred malih ekrana usudio reći da će imati niz od 34 utakmice bez poraza, te da će pokoriti Stari kontinent.

Izdvojiti jednog junaka Azzurra nakon ove utakmice nekako bilo bi nepošteno, jer naslov je uzela momčad, klapa, kemija…

Fotografija Mancinija i njegovog pomoćnika Gianluce Viallija u zagrljaju sa suzom u očima je nešto što će ostati upamćeno. Nisu uspjeli uzeti naslov igrajući za Italiju, na Wembleyu su zaustavljeni kao igrači Sampdorije u finalu Lige prvaka, ali sve to dovelo ih je do ovog trenutka. Trenutka besmrtnosti…