Sinoć oko jedanaest već sam bio u krevetu, ali neće san na oči. Prevrćem se u postelji, sve mi nešto smeta, pokušavam namjestiti jastuk, pa bez jastuka, pa ovako, pa onako, ali ništa ne pomaže. Telefon je zvonio oko pola dva, a zaspao sam oko tri.

Jutros ista priča, rekoh ako već sinoć nisam mogao zaspati ajde da ujutro malo produžim. Plan se izjalovio već oko 7.30. Ne ide, pa ne ide, kako god da pokušam misli ipak na kraju odlutaju na Lužnjiki. Kako će to danas izgledati, hoće li nas krenuti ili će nas Francuzi potopiti? Ležim u krevetu, a na stropu se odvijaju svi mogući scenariji. Vidim Raketu kako daje gol iz slobodnjaka u 11. minuti, ali samo desetak minuta poslije Mbappe prolazi kroz sredinu i zabija za 1:1. Tako ostaje do kraja i idemo u produžetke. Pa onda, odjednom me potpuno prebaci i vidim Luku Modrića kako podiže onaj mali zlatni pokal, ljubi ga, konfeti na sve strane. Mi na tribini skačemo, lud sam, ne znam gdje ću. Pa onda vidim kako polako, nogu pred nogu izlazim sa stadiona i mislim; ok, igrali smo finale, to je već ogroman uspjeh, ali tako je malo falilo. Svašta vidim i ujedno ništa ne vidim.

Prvenstvo se bliži kraju i preostala je još samo jedna utakmica. Da mi je netko prije mjesec dana rekao da ću posljednjeg dana prvenstva sjediti u moskovkom stanu i ovo nedjeljno jutro pisati najavu za finale u kojem igra Hrvatska rekao bih mu da je psihički bolesnik s dijagnozom neutemeljenog superoptimistizma ili da me ne zajebava, te da se negdje nosi, jer sam ionako u poslu preko glave. Da mi je netko tog trećeg dana natjecanja kad sam sjedio na trgu u Kalinjingradu i razmišljao o tome što me čeka, rekao da ću još i danas biti nervozan zbog posljednje utakmicu na prvenstvu rekao bih mu ono što mi je postala svojevrsna poštapalica; iz tvojih usta u Božje uši, ali u sebi bi mislio “u kojem ti svijetu živiš i gdje si nabavio tu robu”. Moj cimer Darko često je znao reći kako su “vaši igrači superkvalitetni, a Lukica je genijalac koji može sve”. E, moj Darko, lako je to reći kad nisi u mojoj koži, kad nisi već ranije okusio sve te sjajne igrače koji ispadaju od raznih turskih i portugala, kako primaju golove u nadoknadama i gube na penale. Ali, eto svemu dođe kraj, na žalost svemu dobromu, ali na sreću i svim mukama. Gledao sam jučer kapetanovu konferenciju za novinare i rekao je baš to, sve je stiglo na naplatu, sve te utakmice koje su završavale u suzama su stigle na svoje, sva ta nesreća i mizerija pretvorila se u sretna okončanja. Pa, moralo se, više, i negdje otvoriti.

U redu, ajde da ne bude samo puka “topla, ljudska priča”, neka ne bude samo sentiment već ću vam ponuditi i neku realnu najavu onoga što bi se danas trebalo događati. Poznajete me kao ludog realista (moja žena bi rekla ludog definitivno, ali pesimista), no iz nekog nepoznatog razloga danas vjerujem da su čuda moguća. Ponovit ću ono što ste svi ovih dana vjerojatno čuli već nebrojano puta, da je Francuska nevjerojatno jaka i da je to najteži protivnik s kojim se susrećemo, ali nismo ni mi veslo sisali, pa nismo ni mi za vraga, između ostalih sitnih riba, pobijedili Argentinu i Englesku. Pa imamo i mi igrače koji igraju u Ralu, Barceloni, Juventusu, Liverpoolu… Možda je i glupo reći, te još gluplje za čuti izrečeno, ali ovaj finale Hrvatskoj bi trebao biti najlakša utakmica, barem je ja takvom vidim. Gotovo sve je već odrađeno i, pokraj svih problema koje smo imali, preko svih produžetaka i finala stigli do utakmice koja nas dijeli od naslova. Stigli smo i do utakmice nakon koje će tim momcima na terenu svatko poželjeti stisnuti ruku, bez obzira kako završila.

I, na kraju, da ne zaboravim… Bliži se rastanak Ličkog medvjeda s vama. Sutra ću nešto nakucati. Kako god bilo, dobili ili izgubili, reći ću vam zbogom, Međed će se odjaviti, ali možda se reinkarnira u nekom drugom obliku. Ne vjerujem u sve te pizdarije, zagrobni život, “life after life”, ali tko zna… Bili ste dobri, nadam se da sam i ja bio vama.

?????
? #Vatreni, sretno! / Good luck to #CRO!#WorldCupFinal pic.twitter.com/G6MNEjg1hf

— HNS (@HNS_CFF) July 15, 2018

Velika nedjelja je pred nama. Sretno Vatreni, sretno Nole, vratite se s trofejima i zajebite sve koji vam žele loše i koji za vas ne navijaju!