Naš Neven Cvijanović donosi najavu četvrtfinalnog duela na Svjetskom nogometnom prvenstvu između Hrvatske i Rusije.

Vjerojatno riskiram napisati najveću glupost u svojoj dosadašnoj novinarskoj karijeri, ali ako bih prognozu htio sažeti u jednu rečenicu, večerašnja utakmica Hrvatskoj bi mogla biti iznimno jednostavna ili nevjerojatno teška. Sve ovisi o otvaranju i ne toliko o Rusima, barem ne o onih jedanaest na terenu.

“Prelistao” sam jutros hrvatske internetske stranice i, naravno, svi se bave najavom večerašnjeg četvrtfinalnog ogleda. Ima tu svega, od najobičnijeg napaljivanja do tzv. ozbiljnih analiza samozvanih “Tomislava Ivića”. Tako jedan bogomdani nogometni stručnjak na vrlo popularnom portalu donosi analizu u kojoj najavljuje s kojega boka će nas Rusi napadati, tko koga treba čuvati, te, kada ćemo i kako postići pogotke. Moram nevoljko odati priznanje autoru teksta, ali i primjetiti veliki propust jednoga od dvojice stručnjaka u čijem je stožeru ovaj tzv. novinar do sada već morao biti. Za ovakvog znalca mjesta bi se moralo naći ili u pratećoj ekipi Zlatka Dalića ili u stručnom stožeru Vidovitog Milana. Velika je šteta da takav potencijal trune, te da nije značajnije iskorišten.

Također, u jednim dnevnim novinama Marija Mandžukića se izdvaja od ostatka momčadi i najavljuje ga se kao spasitelja reprezentacije, mesiju koji će sam, gotovo jednim potezom osušiti stazu, napraviti put kroz Crno more i odvesti nas ka moskovskom polufinalu. Naravno, to jedan igrač neće, niti može napraviti. To nisu napravili niti Messi, niti Ronaldo, niti Neymar, a neće niti, bez ikakvog potcjenjivanja, Mario Mandžukić. Čak ako i postoje realni izgledi da se to dogodi čemu stavljati takav pritisak na leđa pojedinca, posebno u ekipi kakva je Hrvatska, u kojoj igraju nositelji momčadi iz nekoliko ozbiljnih europskih sastava. Višestruka medvjeđa usluga, graditi nerealna očekivanja i stavljati pritisak na leđa jednoga igrača, te umanjiti učinak nekolicine drugih koji su, uzgred budi rečeno, dosad dali puno više od Mandžukića.

?????
? All the best to the #Vatreni tonight! ?#BeProud #Croatia #RUSCRO #Family #WorldCup pic.twitter.com/1vZlEfZFJl

— HNS (@HNS_CFF) July 7, 2018

Ali i to je dio našeg nogometnog folklora i mentaliteta. Ima tu i lobiranja pod utjecajem menadžera i puno toga dodatnog i niti malo lijepog o čemu ću pisati kad ovo prvenstvo završi. Kako sam i najavio, neovisno o tomu ispali danas ili bili svjetski prvaci.

Kako god se ova utakmica okončala svi će se zakleti da su znali da će proći upravo tako. Ovisno o rezultatu, busat će se u prsa i reći da je Dalić povukao poteze koje bi upravo oni povukli, odnosno napravio pogreške koje oni nikada ne bi napravili. U svakom slučaju, hrvatska reprezentacija na ovom je prvenstvu napravila ono što se od nje i očekivalo, a svaki slijedeći korak dodatni je bonus na njihovu računu. Naravno, kad se već otvorila ovakva prigoda bilo bi je šteta i ne iskoristiti. Slaven Bilić kaže da bi za nas bilo bolje da je s druge strane Španjolska, a ne Rusija, ali nisam siguran da se mogu složiti s našim bivšim izbornikom i vjerojatno jednim od naših najvećih živućih nogometnih stručnjaka. Također, moram priznati da sam prije njihova međusobna ogleda u prethodnoj rundi dijelio Slavenovo mišljenje, no više ne mislim da će nam posao protiv Rusije biti teži od onoga kojega bi morali odraditi u sudaru s bivšim europskim i svjetskim prvakom. Španjolci su ipak, iz kojeg god kuta ih uspoređivali, puno kvalitetnija momčad od Rusije i njihov neprolazak u četvrtinale je rezultat niza pogrešaka, prvenstveno taktičkih u regularnoj završnici utakmice, nevjerojatnog ruskog bunkera, te naravno čiste sportske nesreće.

Da se ne lažemo, te lažno skromni hvalimo protivnika, Rusija je drugorazredna momčad, na kvalitativnoj ljestvici malo iznad Saudijske Arabije, Tunisa ili Južne Koreje, ali daleko ispod momčadi s kojima se našla u četvrtfinalu Svjetskog prvenstva. Hrvatska i Rusija ne mogu u istu rečenicu kad je nogometna vještina u pitanju i na bilo kojem turniru, bilo gdje u svijetu, pobjednik bi bio odlučen i prije nego bi kročili na teren. No, tu postoji i jedan “ali”! Ovaj “ali” nije mali, niti nebitan, naprotiv ovaj “ali” bi mogao biti i presudan za razvoj situacije u ovoj utakmici. Naime, Rusija je domaćin i Rusija je zemlja koja se gotovo s ostatkom svijeta natječe u svemu. Sport je bitan dio međunarodne igre “tko ima većega”, a najvoljeniji ruski sin Vladimir Vladimirovič Putin, uvijek i svugdje želi imati najvećeg.

?? Together. #FlamingPride#BeProud #Croatia #RUSCRO #Family #WorldCup #Vatreni? pic.twitter.com/Saab8IFVlO

— HNS (@HNS_CFF) July 6, 2018

Ovdje se vraćam na početak. Prvih pola sata moglo bi biti i presudno na daljnji razvoj situacije, nešto slično smo vidjeli u ogledu Belgije i Brazila, kada je Brazil bezuspješno napadao, pogodio vratnicu, ali okončao pritisak bez pogotka. Dodamo li tomu veliku pogrešku i autogol nakon kornera, utakmica je u tom trenutku bila gotovo pa riješena.

Ne kažem da će se isti scenarij ponoviti i večeras, ali Rusiji je potreban mali “poguranac” da izdrži hrvatski pritisak, eventualno zada neki “lucky punch” i prođe u polufinale. Vjerujem da je brazilski sudac ipak svjestan uloga, te nesvjestan što bi mogao dobiti ukoliko Rusiji pomogne na njezinu putu. Hrvatskoj je ova utakmica velika prigoda, a zamislite kakva je tek Rusiji? Garantiram, nikada više, nigdje u svijetu Rusija neće biti nadomak polufinalu najvećeg skupa najboljih. Hoće li Putin ispustiti takvu priliku? Možda hoće, a možda se i već pobrinuo da je ne ispusti.

Kako god bilo; Hrvatska je kvalitetnija, bolja, jača, sportski neusporediva s Rusijom i ne bude li neke dodatne kuhinje Hrvatska prolazi u polufinale. S druge strane, ovaj se ogled odvija pred očima svijeta u ruskom igralištu za bogate i moćne. Jesmo li dorasli toj igri i možemo li biti više od statista u, usudim se reći, prvenstvo političkoj, a tek zatim sportskoj predstavi?