U doba kad malo što sportskog sadržaja pronalazimo na našim TV ekranima, prisjetimo se kako je NBA košarka izgledala kroz posljednjih pet desetljeća u serijalu koji potpisuje novinar Sportkluba, Saša Živko.

Michael Jordan prošao je kroz 1980-te godine tražeći razinu potrebnu da bi se borio s onim najboljima. Nije uspio. Larry Bird i Boston Celticsi bili su bolji, kasnije i Detroit Pistonsi. Međutim, Jordan je dovoljno sazrio u pravom trenutku. Nakon što je Detroit povezao dvije uzastopne titule, u finalu Istoka (1991.) dočekali su ih Chicago Bullsi. Michael Jordan i Scottie Pippen. I Phil Jackson.

Nije viđena niti sjena Bad Boysa. Pregaženi, poniženi, Bullsi su ih pomeli s 4-0 plasiravši se u prvo NBA finale. Na drugoj strani bili su Lakersi, ovoga puta s klupe ih je vodio Mike Dunleavy obzirom da je Pat Riley ljeto ranije napustio klub. Nisu imali šanse. Chicago je u čitavom playoffu izgubio sam dvije utakmice, u polufinalu Istoka protiv Sixersa i u finalu s Lakersima. Jordan je bio MVP sezone i najbolji strijelac lige.

Clyde ‘The Glide’ Drexler došao je u ligu otprilike kada i Jordan, no poput Gospodina Zraka i on je svoju priliku za naslovom dočekao u 1990-ima. Drexler je vodio Blazerse do najboljeg omjera u ligi, no veliko finale su dočekali tek u sezoni 91/92. Bullsi su im prepustili dvije pobjede.

DRAŽEN PETROVIĆ I ČOVJEK KOJI GA NIJE VOLIO

Hrvatska sportska legenda Dražen Petrović prve je tri godine u Americi proveo u Blazersima, no trener Rick Adelman ga nije volio. Dražen je bio tužan, bez minutaže, bez poštovanja koje je zaslužio. Spas je dočekao bijegom u New Jersey Netse gdje je u dvije sezone toliko impresionirao ljude da su mu kasnije podigli dres u svod dvorane. Dres sada ‘nadgleda’ utakmice Brooklyn Netsa u Barclay’s Centru.

Dražen je bio preteča mnogim Europljanima koji su se kasnije proslavili na NBA parketima, otvorio je vrata Toniju Kukoču, Dinu Rađi, Žanu Tabaku, Stojku Vrankoviću, Dražen je bio prvi koji je Amerikancima pokazao kako se odlična košarka igra i u Europi.

Ne treba zaboraviti, to je bilo drugačije vrijeme. Danas će NBA klubovi riskirati i izabrati nekog tamo Europljanina, pa makar su jedva tek čuli za njega. Početak 90-ih je bio težak za neameričke košarkaše. Znaju li uopće igrati? Mogu li biti korisni na ovakvoj razini? Bila su samo od nekih pitanja koja su si upućivali stručnjaci najjače svjetske lige.

Dražen je sve te sumnje bacio u stranu, čak i nakon teškog razdoblja u Portlandu. Prvenstveno, pronašao je trenera koji mu je pružio šansu, to je bio Chuck Daly. Legendarnom stručnjaku ubrzo je postalo nezamislivo formirati petorku, plan igre bez Dražena Petrovića. Koliko je bio moćan, Dražen je pokazao u svom prvom playoff nastupu za Netse, završio je s prosjekom od 24 poena.

TONI KUKOČ vs SCOTTIE PIPPEN

Kukoč je stigao u NBA ligu doslovno na dan kad je Michael Jordan odlučio reći zbogom na sveopći šok američke sportske javnosti. Tek što je osvojio treći naslov zaredom rastuživši Charlesa Barkleyja i njegove Phoenix Sunse, zbog niza nesretnih okolnosti, posebno ubojstva oca, zatim navodnih kockarskih dugova, Mr. Air je odlučio pokušati stvoriti karijeru u bejzbolu.

Dok je Jordan bacao bijelu loptu po ‘drugoligaškim’ bejzbol stadionima, njegovi Bullsi nastavili su s nastupima u doigravanju, no ni približno uspješno. Možda zvuči čudno, ali u početku NBA karijere Phil Jackson je bezrezervno vjerovao Kukoču. Tome smo mogli posvjedočiti nebrojeno puta koliko je Pink Panther pogodio pobjedničke šuteve. I to usprkos ljutnji Scottieja Pippena koji nije bio zadovoljan što sam nije dobio priliku postati junakom.

Jordanovo izbivanje iz lige iskoristili su Houston Rocketsi koji su predvođeni Hakeemom Olajuwanom, Kennyjem Smithom, Robertom Horryjem i Marijom Elijem osvojili dva naslova, kod drugog im se pridružio Clyde Drexler koji je postepeno ulazio u završnu fazu karijere. Vjerojatno je nepoznato mnogima, no kod prve titule roster Rocketsa sadržavao je i jednog Europljanina, niti manje, niti više nego jednog Slovaka. Bio je to Rikard Petruška. Nije se naigrao, ali je svejedno uzeo prsten prvaka. I kod obrane naslova Rocketsi su imali jednog Europljanina na rosteru, vjerujem da znate o kome se radi. Naravno, riječ je o Žanu Tabaku koji je tako postao prvi i jedini Hrvat s NBA naslovom. Ta riječ ‘jedini’ vrijedila je samo dvanaest mjeseci jer se još u toj pobjedničkoj sezoni Rocketsa na NBA parkete vratio Michael Jordan slavnom rečenicom koju je svijetu poslao faksom – ‘I’m back!‘

Jordan i Bullsi pojačani Dennisom Rodmanom, povezali su nove tri titule zaredom, osigurali su do prije nekoliko godina najbolju sezonu u povijesti s omjerom 72-10, a Toni Kukoč je osim tri prstena prvaka zaradio i trofej najboljeg šestog igrača lige. Bilo je to zaista uzbudljivo vrijeme za Kukoča, a posebno Bullse čija je dinastija konačno prekinuta titulom 1998. godine.

Jordan je otišao, Pippen je ‘trejdan’ u Houston, a Kukoč je ostao skupljati mrvice. Nešto kasnije i on će preseliti u Philadelphiju.

Naravno, Toni Kukoč, kao niti Dražen Petrović i Žan Tabak nisu bili jedini Hrvati koji su ‘krstarili’ NBA ligom devedestih. Dino Rađa imao je kratak ali sjajan statistički učinak u Bostonu, a američku avanturu prošao je i Stojko Vranković.

KOBE BRYANT

Dok su Bullsi stvarali svoj drugi ‘treble’, nešto veliko stvaralo se u Los Angelesu. Razmjenom igrača sa Charlotte Hornetsima, u Lakerse je stigao golobradi klinac imenom i prezimenom – Kobe Bryant. Samo četiri godine kasnije sa Shaquilleom O’Nealom pored sebe započet će novu dinastiju, tri uzastopne titule Lakersa.

Osim Kobeja, u ligu je ušao još jedan srednjoškolac, Kevin Garnett. Tu je bio i brzonogi strijelac iz Georgetowna, Allen Iverson. Liga je polako mijenjala smjer, kako je bilo i prirodom namijenjeno.

Neki će tvrditi kako su 1980-te ponudile najbolju košarku na NBA parketima, no isto tako ima mnogih koji tvrde da su upravo devedesete bile zlatno doba najjače svjetske lige. Postepeno se stvarao i drugačiji način kako su se radili TV prijenosi, Amerikom, a i ostatkom svijeta zavladali su super popularni sitcomi, odnosno humoristične serije koje su postale i sastavni dio NBA lige obzirom da se velik broj zvijezda u njima pojavljivao. Prijatelji, Frasier, Seinfeld, Princ iz Bel-Aira i mnoge druge zabavljale su narod dok su iščekivali nove nastupe Jordana i Bullsa, Hakeema i Rocketsa.

Kako uopće možemo govoriti o NBA devedesetih a da ne spomenemo najuzbudljiviju momčad lige – Seattle SuperSonicse. Ekipu su predvodili Gary ‘The Glove’ Payton i najbolji zakucavač NBA lige u povijesti sjeverno od Vincea Cartera, Shawn ‘The Reign Man’ Kemp. Zatim fantastični Utah Jazz s drugim najboljim strijelcem NBA lige ikad, Karlom ‘The Mailman’ Maloneom te najboljim asistentom lige u povijesti, Johnom Stocktonom. Zajedno su proveli čitavu karijeru, a Malone je na koncu pokušao doći do naslova u dresu Lakersa, nije uspio.

Phoenix Sunsi ponudili su Charlesa Barkleyja, Kevina Johnsona i Dana Majerlea, Charlotte je imao Alonza Mourninga, Larryja Johnsona i Glenna Ricea, a ne možemo zaboraviti jednog od najboljih šutera u povijesti – Reggieja Millera i njegove vječne bitke sa Spikeom Leejom i Knicksima. New York je imao Patricka Ewinga i Johna Starksa te dvije prilike da osvoje naslov, nisu uspjeli niti 1994. godine, a niti pet godina kasnije. Upravo ta 1999. godina bila je i specifična jer se igrala skraćena sezona zbog lockouta, Spursi predvođeni Davidom Robinsonom i Timom Duncanom proslavili su svoj prvi naslov.

Devedesete u NBA…what a time to be alive!

U pretposljednjem nastavku ovog serijala, čitajte o usponu Kobeja Bryanta, slavnom draftu 2003. godine te stvaranju jedinstvenih Spursa.