Dan nakon finala Roland Garrosa u kojem smo vidjeli jedno od najboljih izdanja u karijeri Rafaela Nadala, dojmovi se polako stišavaju.

Nitko, ama baš nitko nije mogao očekivati ovakvo finale u kojem je Nadal odigrao gotovo savršeno i ostavio Đokovića bez odgovora, bez ideje i na kraju bez seta. Prva dva seta finala bila su naprosto nevjerojatna, Đoković je napadao iz sve snage, riskirao maksimalno, ali Rafa je sve vraćao, anticipirao je gdje će Novak slati svoje udarce i onda bez ikakvih problema prelazio u napad. Tri neforsirane pogreške u dva seta protiv prvog igrača svijeta dovoljno govori koliko je blizu savršenstva bio Rafa. Treći set je bio malo napetiji, ali svejedno je Nadal bez nekih većih problema potvrdio pobjedu.

 Nakon finala Đoković je priznao da je Nadal bio fenomenalan, ali je i priznao da ga je nadigrao taktički. Često je Rafa koristio taktiku kao protiv Schwartzmana, slao je visoke, mekane lopte Đokoviću na bekend i Srbin jednostavno nije mogao napadati svojim fantastičnim bekendom kao što bi napadao da su lopte bile niže i brže. Taktički i igrački ‘masterclass’ Rafaela Nadala koji je pokazao da su priče da mu je Đoković ušao u glavu i da je u mentalnoj prednosti pred njim potpune nebuloze. Nadal je veliki šampion i to je pokazao u jučerašnjem finalu koje ga je stavilo na sami vrh zajedno s Federerom po broju Grand Slam naslova.

 Neću u ovom tekstu pisati tko je ‘GOAT’, zaista je naporno slušati i čitate sve te priče dok sva trojica nisu završila svoje karijere. Tek nakon toga bi se o tome moglo raspravljati bez obzira što će i tada biti nekih koji će govoriti da nije najbolji onaj koji je osvojio najviše Grand Slamova.

Pisat ću o tome kako je Nadal od sebe napravio najteži izazov u svijetu sporta, da dobro ste pročitali, ne samo tenisa, nego cijelog sporta općenito. U jedno fenomenalno dobra za tenis, u godinama kada imamo priliku gledati tri najbolja tenisača u povijesti u isto vrijeme, Nadal je napravio nezamislivo – osvojivši 13 puta Roland Garros. Prisjetimo se 2000-ih kada je Roger dominirao svijetom tenisa, osvajao US Open pet godina zaredom, dominirao na Wimbledonu i Australian Openu u sličnom tonu, ali naravno u dosta slabijoj konkurenciji s obzirom da je dosta naslova bilo bez Nadala i Đokovića, a neki tek kada su oni dolazili na Tour. Roger Federer je mnogima tenis donio u njihove domove, negova lakoća igre i nevjerojatan talent od njega su napravili ikonu ne samo tenisa, nego i sporta općenito.

E sad dolazimo do onoga što je napravio Rafael Nadal u vrijeme kada je Federer bio na samom vrhu, kada je Đoković dolazio na sami vrh gdje se zadržao godinama i kada je Andy Murray pretendirao da bude dio ‘velike četvorke’ ali je ipak ostao van tog društva zbog ipak samo tri osvojena Grand Slama. U strašnoj konkurenciji, Španjolac je u 16 godina osvojio Roland Garros 13 puta. Odigrao je 13 finala, svih 13 je osvojio. Upisao je nestvarnih 100 pobjeda i samo dva poraza, 100 pobjeda i samo dva poraza je statistika kojoj se nitko nikad neće približiti.

Pobijeđivao je sve najbolje tenisače svijeta u više navrata na ovom turniru. Četiri puta Federera u finalu, tri puta Đokovića. Nitko mu se nikada nije ni približio u tim finalima, nitko ga nije odveo u peti set što je naprosto ‘apsurdno’. Dolazimo do zaključka da je sigurno najteži zadatak u svijetu tenisa pobijediti Nadala u Roland Garrosu, ali usudio bih se reći i najteži zadatak u svijetu sporta općenito napraviti to isto. Teško je sada uspoređivati sportove, pogotovo pojedinačne i ekipne, ali vjerujem da ni Michael Phelps, ni Usain Bolt, ni Tiger Woods nisu bili teži za pobijediti od Nadala u Parizu.

Mi ljubitelji tenisa možemo biti nevjerojatni sretni jer živimo u ovoj eri jer nije samo Nadal dominantan, pa sjetite se samo što je Đoković radio u nekim sezonama, kada ga nitko nije pobijedio po šest mjeseci. Štoviše, pa ni ove sezone ga nitko nije pobijedio do Nadala, napravio si je pedigre nepobjedivog, jednostavno je odbijao izgubiti i zaista je nestvarno vjerovati da su se takva tri tenisača rodila u približno isto vrijeme. Što se tiče tog vječitog pitanja tko je najbolji, sigurno je da mnogi Rafi osporavaju to što mu balans osvojenih Grand Slam turnira nije isto ko Novaku i Rogeru. Međutim, kada gledate najslabije GS turnire za svu trojicu, Nadal je osvojio jedan Australian Open, dok su Roger i Novak osvojili po jedan Roland Garros. Nadal je dosta slabiji od obojice na Wimbledonu, međutim na US Openu je u sredini sa četiri tiule, Roger ima pet, ali nijednu poslije 2008. godine, dok je Đoković na tri.

Ukupno je to 20/20/17 i to je jedino što je bitno. Uživajmo svi u onome što nam ova trojka pruža već dugi niz godina i nadajmo se da neće brzo u mirovinu, a za ljubavnu priču Rafaela Nadala i Roland Garrosa ne možemo znati do kad će trajati, jer ovako kako igra na tom turniru, samo bi budala rekla da nije uvjerljivi favorit za sljedećih nekoliko izdanja.