Talijanski sportski dnevnik Gazzetta dello Sport danas je na svojoj naslovnici objavio fotografiju hrvatskog reprezentativca Marcela Brozovića uz naslov "Brozović je totem, božanstvo novog Intera"

Marcelo Brozović zaista je jedan do najvažnijih igrača milanskog Intera i trener Antonio Conte bez njega ne može zamisliti početni sastav. 27-godišnjak je već šestu sezonu u milanskom velikanu i iz godine u godinu postaje sve bitniji za ovu momčad. Često se piše o ponudama za Marcela, ali Inter ga uspješno zadržava u Milanu te bi uskoro trebao potpisati i novi ugovor koji će dodatno učvrstiti njegov status možda i najbitnijeg igrača momčadi.

Povezano

"Brozović je totem, božanstvo novog Intera"

Serie A

4. tra 2020

Serie A

4. tra 2020

Marcela Brozovića poznajem dosta dugo, igrali smo zajedno u mlađim uzrastima Hrvatskog Dragovoljca i dobro smo se slagali. Mlađi je od mene godinu dana, ali je uvijek bio glavni igrač bez obzira na to što je većina momaka bila starija od njega. Isticao se svojim veselim ponašanjem van terena, ali i nevjerojatnom lakoćom igranja nogometne igre od samih početaka. Bio je dosta štrkljav, ali nevjerojatno agilan i izdržljiv te je na svim mogućim trkačkim testovima uvijek bio daleko ispred svih što mu je dalo veliku prednost od samog starta.

Klasa od juniorskih dana

Nogomet je već tada imao u malom prstu, gotovo svi njegovi potezi su bili prvoklasni i odskakao je od svih na terenu. Bio je jedan od rijetkih igrača koji je mogao igrati gotovo jednako kvalitetno sa obje noge što je nevjerojatna prednost za igrača koji igra u središnjici terena. Još jedna njegova velika kvaliteta još iz juniorskih dana bila je vrlo dobra igra u defanzivi i prgavost koja ga je krasila. Nije se libio napraviti čvrst prekršaj da bi zaustavio kontru ili ući u raspravu sa protivničkim igračima bez obzira što su gotovo svi bili desetak kila teži i za glavu viši od njega. Nije se bojao nikoga na terenu i svejedno mu je bilo protiv koga igra. Broz je imao sve predispozicije da postane veliki igrač, ali u nogometu ima nevjerojatno mnogo faktora koji se moraju poklopiti da bi se ostvarila velika karijera, no na njegovu sreću sve se poklopilo kako je trebalo.

Nije dugo trebalo čelnicima Hrvatskog Dragovoljca da shvate kakvog dragulja imaju u svojim redovima te su ga sa samo 17 godina uvrstili u prvu momčad koja je tada nastupala u prvoj HNL. Davor Mladina je tada bio trener prve momčadi i Marcela je odlučio upariti sa nekadašnjom velikom nadom hrvatskog nogometa Markom Janjetovićem. Eh da samo znate kakve je dvije ‘glave’ spojio Mladina, bez obzira na dosta veliku razliku u godinama Broz i Janjetović su se sprijateljili i izgledali dosta dobro na terenu bez obzira što je Dragovoljac bio jedna od najlošijih ekipa lige. Broz je učio od Janjetovića koji je svojedobno bio mladi reprezentativac i igrač Dinama, ali zbog više razloga nije napravio karijeru kakvu je trebao.

Na kraju sezone Hrvatski Dragovoljac završio je na posljednjem 16. mjestu i ispao iz prve lige te je bilo veliko pitanje što će biti sa Marcelom koji je u međuvremenu napunio 18 godina i skupio 22 nastupa u prvoj HNL. U većini dvoboja Broz je bio jedan od najboljih igrača i ta sezona mu je odlično došla kako bi dodatno dobio na čvrstini i kako bi fizički još malo ojačao među velikim dečkima. Dragovoljac je ispao u drugu ligu i to bi apsolutno bio korak unazad za Brozovića koji se tek zahuktao u prvoj ligi i morao je u tom rangu nastaviti. Bilo je nekoliko ponuda, ali najkonkretnija je bila ona od gradskog rivala Lokomotive koja je ponudila 300 tisuća eura što je za jednog drugoligaša bio velik novac. Klub je tu ponudu prihvatio i Broz je prešao u Lokomotivu.

Ne bi to samo po sebi bila neka prekretnica u njegovoj karijeri jer Lokomotiva nije tada bila u vrhu hrvatskog nogometa, ali dobro se zna da je to sestrinski klub Dinama i da iz tog bazena talentiranih mladih igrača pravo prvootkupa ima Zdravko Mamić.

Već tada sam znao da će Marcelo Brozović napraviti veliku karijeru.

O Zdravku Mamiću kao glavnom čovjeku Dinama ne treba trošiti riječi, dovoljno je štete napravio. Međutim, mora mu se priznati da je uvijek znao napraviti dobar posao u transferima mladih igrača. Broz je samo jednu godinu proveo u Lokomotivi, nastavio je tamo gdje je stao u premijernoj sezoni i zadovoljio je čelnike Dinama koji su shvatili da je sa 19 godina spreman ući u prvu momčad. Dinamo ga je od Lokomotive otkupio sa 2.4 milijuna eura i obje strane su mogle biti zadovoljne. Lokosi su zaradili preko 2 milijuna eura u godinu dana, dok su Modri dobili vrhunskog mladog igrača kojeg bi trebali ‘utopiti’ za silne milijune kroz nekoliko godina.

Marcelo je u svojoj premijernoj sezoni u Dinamu odmah postao standardni član prve postave, igrao je u svih šest utakmica u Ligi prvaka te sezone pod Antom Čaćićem i bio gotovo nezamijenjiv u prvenstvu. Vezna linija u kojoj su bili Ademi, Sammir i još jedan ‘wunderkind’ Mateo Kovačić bila je zaista nevjerojatno jaka, ali Broz se odlično snašao i bio vrlo bitan kotačić te momčadi. U drugoj sezoni u klubu, postao je još bitniji član momčadi jer je Kovačić već prodan u Inter. Broz je pokazivao veliku igračku zrelost sa samo 20 godina i bilo je jasno da će vrlo brzo napraviti veliki transfer. Pomoglo je i to što je tadašnji izbornik Niko Kovač jako cijenio Brozovićev stil igre i pozvao ga je u reprezentaciju na Svjetsko prvenstvo u Brazilu 2014. godine. Skupio je samo 30 minuta na prvenstvu, ali jasno je da je dobio na cijeni ulaskom u reprezentaciju.

Inter je nakon Kovačića, ‘zagrizao’ i za drugog hrvatskog talenta te je Marcelo prešao u milanskog velikana samo dvije i pol godine nakon dolaska u Dinamo. Marcelo nije bio toliko atraktivan kao Kovačić, nije imao fantastične driblinge i prolaze, ali je bio nevjerojatno standardan na poziciji zadnjeg veznog i davao je momčadi prijeko potrebnu ravnotežu što nije prošlo nezamijećeno bez obzira na manjak te atraktivnosti. Inter je prvo posudio Broza na godinu dana, da bi ga nakon toga i otkupio za ukupnih osam milijuna eura što im se isplatilo kao jedno od boljih ulaganja u povijesti kluba.

Dolazak u Inter se pokazao najboljim mogućim potezom

Broz je u Inter došao uz puno manje pompe od Matea Kovačića, ali je vrlo brzo postao standardni član prve momčadi koju je tada vodio Roberto Mancini. U prvoj polusezoni u klubu je bio vrlo važan član ekipe i u Inter su odmah shvatili kakav su dobar posao napravili.

Na kraju te sezone Kovačić je napravio transfer u Real Madrid, što se na kraju ispostavilo kao pogrešna odluka bez obzira na osvojene trofeje i igranje u jednom od najvećih klubova na svijetu jer se jako mučio sa formom i minutažom. Broz je ostao u Interu, te se u ovih pet godina provedenih na Giuseppe Meazzi izgradio u velikog igrača, trenutno najvrijednijeg hrvatskog nogometaša i čovjeka oko kojeg se sve vrti u Interu. Postao je i standardni član hrvatske nogometne reprezentacije s kojom je osvojio srebro u Rusiji, njegova karijera iz godine u godinu ide na bolje i to je znak da je sve napravio kako treba.

Ponosan sam što sam dijelo teren sa ovakvim igračem, bez obzira što je to bilo u juniorskim danima. Nije se previše promijenio bez obzira na sav novac i slavu, ostao je ‘fakin’ kakav je bio i prije deset godina te ću sa zadovoljstvom pratiti kako će izgledati njegova već sada fenomenalna karijera u sljedećih nekoliko godina.