U noći sa nedjelje na ponedjeljak (26. na 27. lipnja) završena je i službeno 105. sezona najjače hokejaške lige svijeta. Piše: Nikola Hodalj

Nakon šest i pol iscrpljujućih mjeseci te mjesec i pol spektakularnog, adrenalinskog doigravanja dobili smo nove NHL prvake. Colorado Avalanche su u velikom Stanley Cup finalu pobijedili dosadašnje dvostruke uzastopne prvake Tampa Bay Lightning 4:2 u seriji.

Colorado je tako došao do svog trećeg naslova prvaka u klupskoj povijesti (osnovani 1972. kao Quebec Nordiques) i ostao jedina stopostotna momčad u Stanley Cup finalima (3/3). Tampa Bay nije uspjela postati prva momčad unazad gotovo 40 godina koja je osvojila 3 uzastopna naslova prvaka, no tri uzastopna finala svejedno su ogromno postignuće kojem treba dati dužno poštovanje u stalno promjenjivoj, financijski ograničenoj eri modernog NHL-a.

Čestitke Coloradu, apsolutno zasluženo je osvojen ovaj naslov. Od početka sezone slovili su kao najveći favoriti i uspjeli su i tijekom redovnog dijela, a osobito u doigravanju to i potvrditi briljantnim, dominantnim izvedbama. Niti jednom od svojih suparnika (1. krug Nashville 4:0; 2. krug St. Louis 4:2; finale Zapada Edmonton 4:0 i Stanley Cup finale Tampa 4:2) nisu dali šansu. Ako bi se na trenutak učinilo da nada za protivnika postoji, već u idućem susretu brzo bi ju ugasili. Demonstrirali su hokej podjednako napadački ubojit, učinkovit, neumoljiv, ali i obrambeno čvrst, discipliniran, junački. Oduševili su u svakom pogledu. Rijetko je kada jedna momčad nosila prikladniji nadimak: Lavina – tako su doista i igrali.

Najkorisniji igrač doigravanja je Coloradova superzvijezda, 23-godišnji kanadski bek, Cale Makar. Statistički je bio vodeći igrač Avalanchea i treći najučinkovitiji igrač playoffa s 29 bodova iz 20 utakmica (8 golova i 21 asistencija). Samo su 3 beka u povijesti NHL-a imala više bodova od njega u playoffu (Paul Coffey, 37; Brian Leetch, 34; Al MacInnis, 31). Makar je 11. bek u povijesti lige koji je ponio titulu MVP-a doigravanja te najmlađi u zadnje 52 godine (prije njega najmlađi je bio legendarni Bobby Orr). Zanimljivo, Makar je ove sezone proglašen i najboljim bekom sezone, a samo su 2 igrača, prije njega, u istoj sezoni bili i najbolji bekovi sezone i najkorisniji igrači doigravanja: Bobby Orr (1970., 1972.) i Niklas Lidstrom (2002.). Avalanche u Makaru imaju potencijalno najboljeg beka svih vremena, a mi, hokejaški entuzijasti, moći ćemo još dugo uživati u njegovim majstorijama i jednoga dana prepričavati da smo gledali jednog od najvećih u povijesti NHL-a.

Osim Makara, Colorado je letio na krilima Finca Mikka Rantanena (5 golova, 20 asistencija) i kapetana momčadi, Šveđanina Gabriela Landeskoga (11 golova, 11 asistencija), a dinamo koji je pogonio sve iz sredine svojom nadzvučnom brzinom bio je senzacionalni Nathan MacKinnon (13 golova, 11 asistencija). MacKinnon i Landeskog, dvije okosnice momčadi od 2013. godine tako su konačno dočekale svoj prvi Stanley Cup, no nitko nije bio sretniji od 34-godišnjeg američkog beka, Erika Johnsona, najdugovječnijeg člana ove šampionske momčadi, koji je nakon 11 godina konačno došao do naslova. Vratar Darcy Kuemper, iako nije briljirao (nije niti morao) u 16 odigranih utakmica imao je više nego respektabilni prosjek primljenih golova (2.57) i postotak obrana (90.2%), uz 1 shutout, a savršeno ga je mijenjao Čeh, Pavel Francouz sa 6 pobjeda u 6 nastupa (2.81; 90.6% i 1 SO). Trener, Jared Bednar, nadmudrio je svog iskusnog, stručnog suparnika Jona Coopera i postao prvi trener koji je osvojio naslove prvaka u NHL-u, AHL-u i ECHL-u.

Glavni direktor kluba, još jedna igračka legenda, Joe Šakić, postao je četvrta osoba od prvog proširenja lige (1967.) koja je s nekim klubom (u ovom slučaju, istim klubom) osvojila naslov prvaka i kao igrač i kao glavni direktor.

Finale između Colorada i Tampe u jednom se trenutku doimalo kao da će biti jednostrano, Avsi su u prve dvije utakmice dominirali i odigrali možda i svoj najbolji hokej sezone (1. utakmica 4:3 Colorado nakon produžetka. 2. utakmica 7:0 Colorado!!!). U trećoj utakmici Tampa pokazuje svoje pravo lice i slavi 6:2, no Colorado uzima ključnu pobjedu u gostima u četvrtom susretu s 3:2 nakon produžetka i šokantnim golom Nazema Kadrija koji je zabio u svom prvom nastupu u finalnoj seriji nakon povratka od ozljede šake. Colorado potom ima dvije meč lopte, prvu odmah kod kuće, no gube 3:2, nakon čega su priznali da su više razmišljali o podizanju trofeja pred vlastitim navijačima, nego o igri. Sve ipak sjeda na svoje mjesto u Amalie Areni, na Floridi, u susretu s najmanje golova. Tampa je vodila nakon 1. trećine golom kapetana Stamkosa, no Colorado u naredne dvije pokazuje zavidnu zrelost i upornost te golovima MacKinnona za izjednačenje i Arturija Lehkonena za pobjedu 2:1 dolazi do naslova (svog prvog nakon 21 godine).

Time je završen najuzbudljiviji i najdramatičniji dio NHL sezone. Doigravanje na Istoku obilježila je plejada vrlo izjednačenih serija, ratničkih serija. Osim Tampe, sjajno su izgledali New York Rangersi (poraženi u finalu Istoka), vrlo dobri su bili i Carolina Hurricanesi, Toronto Maple Leafsi (koji su prvi bili najbliži izbacivanju Tampe) pa i Washington Capitalsi. Razočarali su Florida Panthersi (najbolja momčad redovnog dijela), a neke jako solidne utakmice pružili su i Boston Bruinsi te Pittsburgh Penguinsi. Gledajući unatrag, doigravanje na Zapadu sada se čini kao da je već unaprijed bilo određeno. Čekala se eksplozija McDavida i Draisaitla za Edmonton, ona se doista i dogodila u fenomenalnoj Bitki za Albertu u 2. krugu, no prelako su pometeni u finalu Zapada od Avalanchea, tako da je najdinamičniji i najučinkovitiji tandem lige opet ostao uskraćen za najveću moguću nagradu u svijetu hokeja. St.Louis je jedina momčad uz Tampu koja se drznula dva puta pobijediti Colorado, a Nashville, Minnnesota, Dallas i LA Kingsi, na koncu su bili samo promatrači. Zanima li vas ili ste propustili osvrt na redovni dio sezone, možete ga pročitati ovdje.

Prvi dan ljeta dodijeljene su i pojedinačne nagrade. Od najvažnijih ćemo spomenuti, osim Makara koji je osvojio trofej Jamesa Norrisa (najbolji bek sezone), Austona Matthewsa, centra Toronta, koji je proglašen MVP-jem redovnog dijela (Hartov trofej) i što je možda još važnije, osvojio je trofej Ted Lindsay (za najboljeg igrača sezone prema izboru igrača). Vezinin trofej (najbolji vratar) otišao je, očekivano, vrataru Rangersa, Igoru Šestjorkinu. Najbolji je trener, Darryl Sutter, trener Calgarya. Najbolji rookie je bek Detroita, Nijemac Moritz Seider.

Izabrane su prva i druga All-Star momčad te najbolja rookie momčad lige.

Pred nama je dugo toplo ljeto (kako je krenulo, ekstremno toplo). Za nove Stanley Cup pobjednike slijedi kratak period slavlja i pokazivanja s trofejom. Za finaliste također kratak odmor i vidanje rana. No svi koji su ranije ispali iz priče, osobito oni koji nisu niti vidjeli playoff, krenuli su već u kovanje planova za novu sezonu koja će početi 11. listopada.

Tijekom ljeta održat će se još i draft (7. srpnja) na kojem prvi pick imaju Montréal Canadiensi, a nakon toga starta novi prijelazni rok i tu će se već nazrijeti obrisi onoga što nas čeka u novoj sezoni, kako će tko pazariti, tko će ostati, tko otići…

Ono što već znamo, šest klubova ima nove trenere za iduću sezonu. Od zvučnijih imena (trenerskih i klupskih) tu su: Paul Maurice (Florida Panthers), Bruce Cassidy (Vegas Golden Knights), John Tortorella (Philadelphia Flyers), Pete DeBoer (Dallas Stars). Dva su trenerska anonimusa, uz svo dužno poštovanje, na razini NHL-a, dobila priliku voditi trofejne klubove: Luke Richardson (Chicago Blackhawks) i Lane Lambert (New York Islanders). Tri kluba traže nove trenere (Winnipeg, Boston i Detroit). Već ova vijest dovoljna je da se hokejaškom opsesivcu, netom nakon kraja sezone, naježi koža i da počne tresti nogom u iščekivanju novih početaka, novih čudesnih poteza, maestralnih golova, bravuroznih obrana, atomskih bodycheckova… Kad će taj listopad?