Od 1950. godine vozi se Svjetsko prvenstvo Formule 1. Dakle, 72 sezone minus jedna utrka. Samo jednom dosad, pazite jednom, u zadnju utrku dva kandidata za titulu ušla su s istim brojem bodova. Piše: Antonio Baković

Dogodilo se to 1974. s tim da se tada vozilo tek 15 utrka, a za pobjedu se dodjeljivalo samo 9 bodova. U tom, sada već prapovijesnom trileru, bolji je na kraju bio je Emerson Fittipaldi ostavivši iza sebe za tri boda Claya Ragazzonija. Dakle, ako ste taj klasik gledali kao dijete od primjerice 10 godina to znači da sada imate lijepih 57. Svaka vam čast gospodine/gospođo, napokon ste dočekali nešto slično. Usudit ću se reći još napetije. Svi mi mlađi zapravo ne znamo što očekivati, ali znamo da ne možemo dočekati start. Zapravo, nervoza me hvata kad pomislim i na “dosadne” slobodne treninge jer ludnica kreće već tad.

Uopće nemam namjeru u detalje prepričavati ovu sezonu iz razloga što je to gotovo nemoguće. Na kraju krajeva, koliko bi mi slova trebalo da opišem i prepričam samo onaj kaos i zbivanja u Saudijskoj Arabiji? Ne isplati se to. Tko je gledao, gledao je. A vjerujte mi – gledali su i oni koji me često znaju pitati: “Buraz, šta vidiš ti u tom sportu u kojem 20 auta(!) 2 sata kruži stazom?”. I bili su redom oduševljeni viđenim. Nakon ove sezone F1 će dobiti tisuće novih poklonika jer magnetična privlačnost jurnjave ovih pozitivnih luđaka stazama diljem svijeta napokon se opet probudila. Dugo je ta privlačnost blijedila jer to je normalno kada jedan čovjek, uglavnom lako i bez konkurencije, osvaja titule. Lijepo je gledati klasu na djelu, lijepo je gledati prepravljanje rekorda za koje se mislilo da nikad neće biti srušeni. Diviti se vozačkoj i tehničkoj klasi vozača i momčadi. Ali, u nekom trenutku svi rekordi su srušeni, sva konkurencija pobijeđena, a jedna era obilježena dominacijom. I što onda? E, pa onda opet želimo fajt.

Ne želim reći da fajta za titule i drame na asfaltu nije bilo i tijekom posljednjih 15 godina, ali ovakvog sigurno nije. Barem ne na razini cijele sezone u kojoj su možda 3 utrke prošle onako, mirno – bez nekakve drame i kaosa. E, sada hoćemo li u Yas Marini imati klimaks ili će sezona završiti kao da nas je netko zalio hamperom ledene vode kao u nekad popularnom “Ice Bucket Cahllengeu”. Pa, odgovor je jednostavan. Ovo prvenstvo riješiti se mora ovako ili onako. Može jednostavno pobijediti brži i bolji, može sve završiti u oblaku prašine i skršenog karbona pa će pobjedu izboriti pragmatičniji i agresivniji, a može čak i završiti tako da onaj koji bude bolje plasirani na kraju ne uzme titulu. Ne zaboravimo i suce koji također u svom lutanju ove sezone mogu prevagnuti na ovu ili onu stranu. Baš ništa nije iskljčeno.

Senna i Prost, Schumacher i Hill, Schumacher i Villeneuve… Hoće li se niz nastaviti? Mogao bi, ali i ne mora. Realno, svi ovi legendarni slučajevi dogodili su se prije cca 30 godina i više. Nakon toga sport je išao u pravcu sigurnosti, strožih pravila i izbjegavanju incidenata s tim da, ruku na srce, i nije bilo puno sezona u kojima bi se ponavljanje spomenutih poteza na kraju nekom vozaču isplatilo jer je uglavnom sve i ranije bilo riješeno. Gledamo li ovu godinu i izravne borbe na stazi za pobjede ostaje dojam kao da su se u ovom novom blještavom vremenu Formule 1 pojavila neka stara vremena. S jedne strane mladost, agresivnost pa ponekad i luđaštvo uz naravno neizostavni sirovi talent. S druge strane, iskustvo, klasa, dugovječnost i naravno opet talent, ali izbrušeni. Sve skupa dovoljno za 369.5 vs 369.5 i to u sistemu bodovanja koji pobjedu nagrađuje sa plus 7 u odnosu na drugoplasiranog. Zaista nevjerojatno.

Navijači! Eh, navijači. Vi ste se davno utaborili u svoje rovove. Društvene mreže gore od argumenata i “argumenata” za ovog ili onog drugog. Padaju uvrede, a ide se i ad hominem. Objavljuju se screenshotovi i video zapisi s utrka ne bi li se objasnilo da je Michael Masi prevara ili da bi se pohvalio njegov sudački kriterij. Puca se iz svih oružja, admini facebook grupa posvećenih formuli 1 lopatama izbacuju članove koji pretjeraju s emocijama pa pišu neprihvatljive stvari. Gori F1 zajednica cijelog svijeta kao što dugo nije.

Baš zato pobjednika ove sezone već imamo. Ja ga znam. To smo svi mi. To je sport kao takav.

A hoće li pehar na kraju netko podignuti po prvi put ili po osmi? To doista ne znam.

P.S. Ne mogu vjerovati da u cijelom tekstu nisam napisao imena ni prezimena glavnih protagonista. Ili možda jesam? Haha 😉