Novu sezonu Formule 1 ekskluzivno od ove sezone možete pratiti na kanalima Sportkluba. Iz dana u dan uoči početka sezone predstavit ćemo vam momčadi i vozače u novoj sezoni.

Nacionalnost: Australac
Datum rođenja: 01. 07. 1989.
Mjesto rođenja: Perth, Australija
Godina: 31
Visina: 178 cm
Težina: 70 kg
F1 karijera: 2011. –
Najbolji plasman u sezoni: 3. (2014. i 2016.)
Broj utrka: 188
Pobjeda: 7
Pobjednička postolja: 31
Najbolje startne pozicije: 3
Mjesta u prvom startnom redu: 9
Najbrži krugovi: 15
Bodovi: 1159
Utrka u vodstvu: 18
Službena web stranica: www.danielricciardo.com

Biografija

Rođen u Perthu 1989., Daniel Ricciardo počeo je s kartingom sa samo devet godina nakon što je našao svog heroja u Ayrtonu Senni. Kao i većina trkaćih kolega, postupno se probijao kroz karting te je do petnaeste godine osvojio mnoga natjecanja pa je prirodno da je 2005., još prije svog šesnaestog rođendana, krenuo u natjecanja jednosjeda, piše MAXF1.net.

Krenuo je s australskom Formulom Ford te je unatoč nekompetitivnom bolidu ostavio dovoljno jak dojam koji mu je za iduću sezonu osigurao mjesto u azijskom prvenstvu Formule BMW.

U prvoj sezoni u Formuli BMW u momčadi Eurasia pobijedio je dva puta i deset puta bio na pobjedničkom postolju. Time je Ricciardo ostavio snažan dojam i završio treći u ukupnom poretku. Također, nastupio je i u britanskoj Formuli BMW gdje je osvojio tri boda u dvije utrke te na Svjetskom finalu gdje je završio peti.

Godine 2007. prebacio se u Formulu Renault kako bi se natjecao u talijanskom prvenstvu. Sezonu je završio na šestom mjestu, a osvojio je jedno pobjedničko postolje u Valenciji. A iako nije ostvario ništa značajno u četiri dodatna nastupa na europskom prvenstvu te godine, bio je odlučan biti bolji 2008. te je odlučio odvoziti još jednu europsku sezonu, kao i nastupati u Formula Renault Western European Cupu.

Iako je bio blizu osvajanja oba prvenstva, europsku seriju završio je na drugom mjestu, sa šest pobjeda i pet pole positiona, dok je najveći uspjeh postigao u Western European Cupu gdje s devet pole positiona i osam pobjeda u 15 utrka osvojio svoj prvi naslov prvaka.

Početak u Red Bullu

Ricciardo je u to vrijeme već bio član Red Bullove juniorske momčadi te je 2009. napredovao do prestižne britanske Formule 3 gdje je trebao dokazati da uspjeh u Formuli Renault nije bio slučajnost. Ricciardo je u tome i uspio te je sa šest pole positiona i šest pobjeda osvojio drugi naslov prvaka u dvije godine i to dvije utrke prije kraja prvenstva.

Kad nije vozio utrke Formule 3, Ricciardo je bio vozio Red Bullov simulator Formule 1 u Milton Keynesu ili je pomagao testnim inženjerima na testiranjima na pravcu. Na kraju godine pozvan je da vozi Red Bullov f1 bolid na testiranju za mlade vozače te nije razočarao – napustio je Španjolsku s najbržim vremenom.

Njegova brzina te kvaliteta i količina povratnih informacija pomogli su mu osigurati ulogu rezervnog vozača u Red Bullu za 2010.,a iako nijednom nije morao uskočiti umjesto Webbera i Vettela, drugu je godinu zaredom imao priliku voziti Red Bullov F1 bolid na testiranju za mlade vozače. Jednako važno, dodatno je izbrusio svoje trkaće vještine u Formuli Renault 3.5 gdje je pobijedio na četiri utrke i završio drugi u poretku prvenstva.

Ricciardo je nastavio s natjecanjem u Formuli Renault i u 2011., a napredovala je i njegova karijera u Formuli 1 te je osigurao ulogu redovnog trećeg vozača u momčadi Toro Rosso. Nakon nekoliko impresivnih nastupa na slobodnim treninzima petkom na prvih osam utrka sezone, sve se više govorilo da će zamijeniti ili Sebastiana Buemija ili Jaimea Alguersuarija.

Debitirao u Velikoj Britaniji

Ali uoči VN Velike Britanije 2011. objavljeno je da će Ricciardo debitirati na utrci Formule 1 u momčadi HRT koja je s Red Bullom potpisala dogovor o suradnji kako bi pomogli Ricciardovom razvoju prije nego postane vozač jedne od dvaju Red Bullovih momčadi. Na svojoj prvoj utrci u Silverstoneu Ricciardo se kvalificirao posljednji, 24., i završio posljednji, 19., ali je priznao da je prvenstveno htio skupiti iskustvo.

Kako mu je samopouzdanje raslo, postajao je sve brži te pobijedio Liuzzija u četiri od pet utrka koje su oboje završili. Njegovi nastupi nisu prošli nezapaženo te je Ricciardo 2012. postao vozač Toro Rossa nakon uz momčadskog kolegu Vitantonija Liuzzija.

Nakon što se Toro Rosso riješio oba svoja vozača iz 2011., Ricciardov momčadski kolega u Toro Rossu bio je debitant Jean-Eric Vergne. Ricciardo je odlično iskoristio svoje iskustvo te u kvalifikacijama u potpunosti zasjenio Francuza, pobijedivši ga 16 puta u 20 utrka, a fantastičan krug u Bahrainu bio je jedan od najboljih trenutaka njegove sezone. Također, dva puta više je završio u krugu osvajača bodova, iako je ukupno osvojio manje bodova od Vergnea. Ricciardo se mogao pohvaliti i činjenicom da je završio 1175 od mogućih 1192 kruga te sezone što je visokih 98.6 %.

Na kraju godina Red Bull ga je nagradio novim ugovorom za sezonu 2013., ponovno uz Jean-Eric Vergnea. Ricciardo je i te godine pokazao brzinu i sve veću zrelost, a nakon što je ponovno zasjenio Vergnea i u kvalifikacijama i u utrkama, osigurao je mjesto u bolidu prve momčadi Red Bulla uz četverostrukog svjetskog prvaka Sebastiana Vettela što je Red Bull objavio na VN Italije. Tako je Ricciardo u Red Bullu popunio mjesto svog sunarodnjaka Marka Webbera koji se povukao iz Formule 1 kako bi se natjecao u LMP1 kategoriji Le Mans serije s tvorničkom momčadi Porschea.

Nakon loših predsezonskih testiranja, Red Bull nije bio siguran hoće li uopće završiti prvu utrku sezone, ali Ricciardo je u Melbourneu oduševio osvajanjem drugog mjesta u kišnim kvalifikacijama. U utrci je također bio sjajan – nakon Hamiltonovog odustajanja završio je drugi iza Rosberga u Mercedesu, ali je kasnije diskvalificiran zbog prevelikog protoka goriva.

Jedini pobijedio Mercedes

Ricciardo je nastavio oduševljavati i frustrirati momčadskog kolegu i aktualnog prvaka Sebastiana Vettela, a jedini je vozač koji je u 2014. uspio pobijediti Mercedese – i to čak tri puta. Fantastičan u kvalifikacijama, ubojit u izravnim duelima na stazi – Ricciardo je po mnogima bio vozač godine. Vettelov odlazak u Ferrari i dolazak Kvyata u Red Bull znači da će Ricciardo u 2015. biti vođa momčadi, a nosit će i očekivanja nakon fantastične 2014.

Red Bull je i 2015. imao problema s pouzdanošću i performansama Renaultove pogonske jedinice, a ni novi bolid RB11 nije bio najbolji u prvom dijelu sezone. Tek nakon nadogradnji u Silverstoneu bolid je počeo funkcionirati kako treba te su Ricciardo i Kvyat bili prijetnja na sporijim stazama. Za razliku od prošle godine Ricciardo nije nijednom pobijedio te je samo dvaput bio na postolju.

Završio je osmi u poretku vozača, iza momčadskog kolege Daniila Kvyata iako je Australac bio brži u kvalifikacijama. Ali zato je Ricciardo 2016. ponovno bio u svojem najboljem izdanju i učinio je Kvyata sasvim prosječnim na prve četiri utrke iako je Rus osvojio pobjedničko postolje u Kini.

Kvyat je uoči Španjolske završio u Toro Rossu, a Ricciardov novi momčadski kolega Max Verstappen pobijedio je već na prvoj utrci zahvaljujući boljoj strategiji od Ricciarda koji je završio tek četvrti.

Ricciardo je u Monaku osvojio prvi pole position u karijeri i prvi za Red Bull od VN Brazila 2013., ali u utrci gubi pobjedu jer momčad u boksu nije imala spremne gume te pobjedu odnosi Hamilton u Mercedesu.

Australac je 2016. osam puta bio na pobjedničkom postolju i jedini je vozač koji je završio sve utrke, a pobijedio je na VN Malezije nakon uzbudljivog duela s momčadskim kolegom Verstappenom. U poretku vozača završio je sjajan treći, kao i 2014.

Ricciardo je 2017. bolje započeo prvenstvo od Verstappena koji je imao više problema s pouzdanošću bolida, a posebno impresivan bio je njegov niz od pet uzastopnih pobjedničkih postolja od VN Španjolske do VN Austrije, uključujući sjajnu oportunističku pobjedu u kaotičnoj utrci u Bakuu.

Verstappen je bio uspješniji u kvalifikacijama i Ricciardo je priznao da će na tome morati poraditi ukoliko ga želi pobijediti 2018. jer se tijekom 2017. mučio izvući maksimum iz novih guma i znatno bržih bolida.

Sezonu je završio na petom mjestu s okruglih 200 bodova, 32 više od Verstappena, a u posljednje četiri utrke odustao je čak tri puta.

Sjajan početak 2018.

Ricciardo je sjajno započeo 2018. uz dvije pobjede u prvih šest utrka u Kini i Monaku, ali i kontroverzni sudar s Verstappenom u Bakuu za koji su oba vozača prihvatila krivnju.

Ali pomalo nevjerojatno zvuči podatak da nakon pobjede u Monaku Ricciardo više nijednom nije bio na postolju, pogotovo ako se u obzir uzme činjenica da je Verstappen u istom periodu čak 10 puta završio među prva tri.

Jedan od razloga je i pouzdanost bolida koja je 2018. definitivno bila lošija na njegovom bolidu nego na Verstappenovom, ali i lošija kvalifikacijska forma budući da je Verstappen uspješniji bio čak 14 puta.

Vrhunac sezone je pobjeda u Monaku s pole positiona koja mu je tako okrutno izmaknula 2016. godine zbog pogreške momčadi prilikom promjene guma, a Australac je zadržao vodstvo ispred Vettela iako je veći dio utrke vozio bez MGU-K koji na stražnju osovinu isporučuje 163 KS električne snage.

Odlazak u Renault

Ricciardo je u ljeto odlučio da je vrijeme za promjenu i nove izazove te je objavio da će iduće sezone voziti za Renault uz Nicu Hulkenberga što je šokiralo njegove šefove u Red Bullu i cijelu Formulu 1.

Ricciardo se u prvim utrkama za Renault mučio s prilagodbom na bolid, ali kasnije je bio brži od momčadskoga kolege Hulkenberga kojega je nadmašio i u kvalifikacijama i u utrkama.

Australac je završio deveti u poretku vozača 2019. s 54 boda, pet mjesta i 17 bodova ispred Hulkenberga, a vrhunac sezone Renault je imao na brzim stazama u Belgiji i Italiji, posebno u Monzi gdje su završili četvrti i peti.

Ipak, Renault nije uspio napredovati u odnosu na 2018. te su završili na petom mjestu, što je jedno mjesto lošije od 2018., iza svoga klijenta McLarena koji je doživio preporod nakon četiri teške sezone.

Uoči druge Ricciardove sezone u Renaultu momčad je umjesto Hulkenberga dovela Ocona koji je pauzirao prošlu sezonu, a Australac je izgubio duel u kvalifikacijama od Francuza na samo dvije od 17 utrka u 2020. – na VN Štajerske po kiši te na posljednjoj utrci sezone u Abu Dhabiju.

Iako su opet završili peti u poretku konstruktora, Renault je 2020. napredovao te se približio vodećim momčadima, a napokon su ostvarili i toliko željeno pobjedničko postolje, prvo otkako su se 2016. vratili u Formulu 1 kao tvornička momčad.

Prvo postolje donio im je Ricciardo na Nurburgringu nakon Bottasova odustajanja, a već za dvije utrke ponovno je bio treći na Imoli nakon Racing Pointove krive strateške odluke.

Ocon je dodao još jedno postolje na drugoj utrci u Bahrainu, a Ricciardo je iznenadio šefove Renaulta još prije početka sezone 2020. i objavio svoj odlazak u McLaren gdje će 2021. zamijeniti Sainza.