"Iako su me mnogi bili otpisali kada su čuli za ozljedu, puno njih me poslalo u mirovinu, ali nisam se dao. Znao sam da ću se vratiti još jači", izjavio je Filip Ude

“Šansa postoji i sve dok je tako, borit ću se za Tokio”, rekao je hrvatski gimnastičar, osvajač srebrnog olimpijskog odličja u Pekingu 2008. 33-godišnji Čakovčanin Filip Ude, nakon što se oporavio od kompliciranog operativnog zahvata na desnom koljenu te započeo s pripremama za novu sezonu.

“Iako su me mnogi bili otpisali kada su čuli za ozljedu, puno njih me poslalo u mirovinu, ali nisam se dao. Znao sam da ću se vratiti još jači”, izjavio je Filip Ude u službenom priopćenju Hrvatskog gimnastičkog saveza, u kojem je potanko objasnio kako je 27. srpnja prilikom zagrijavanja zaradio tešku ozljedu.

“Taj dan sam išao raditi višeboj, prvi put nakon odmora. Zagrijavao sam se, ostali su mi još parter i konj s hvataljkama i pri zagrijavanju na parteru, na jednoj dijagonali koja je u biti lagana za skočiti, “izgubio” sam se u zraku. Nisam znao gdje sam. To vam se dogodi jednom od 100 puta. Tijelo se skroz opusti i padaš na leđa ili stražnjicu. Dogodilo mi se u saltu naprijed, ali nisam znao da me parter tako jako odbacio i doskočio sam na jednu nogu, desnu, ispruženu. I osjetio najgoru bol u životu. Čuo sam kako je puknulo unutra. Katastrofa. Puknulo je dosta toga, no prof. dr. sc. Saša Janković u KBC-u “Sveti Duh” uspio mu je spasiti karijeru”.

Udeu su pukli lateralni i kolateralni ligamenti te prednji križni ligament, a smrskan mu je i vrh potkoljenične kosti tibije.

Croatian Gymnast Filip Ude Wins Silver at World Champs in China http://t.co/BYcNbJ3Or0 pic.twitter.com/lYwRA0uBdL

— Croatia Week (@CroatiaWeek) October 11, 2014

“Zvuči grozno i bilo je grozno, ali sada je sve to iza mene. Mogu praktički sve ponovno raditi. Konj s hvataljkama cijeli, sve elemente sam vratio. Još samo malo pazim pri doskocima, ali od 1. siječnja krećem s maksimalnim opterećenjem”, otpimistično je najavio 33-godišnji svjetski i olimpijski doprvak na konju s hvataljkama, čiji je optimizam pobijedio bilo kakve pomisli da bi na takav nesretan način mogao završiti natjecateljsku karijeru.

“Da mi je parter najbolja sprava, vjerojatno bi to bio kraj karijere, jer se ne usudim više skakati na njemu. Ali, kako je konj s hvataljkama moj broj 1, znao sam da ću se vratiti u dvoranu. I to još jači.”

Kad je 2008. osvojio srebrnu medalju u Pekingu, kao i kad je nastupio na OI 2012. u Londonu i 2016. u Rio de Janeiru, Filip je kvalifikacijsku normu izborio kroz višeboj. Teška ozljeda ga je natjerala da odustane od vježbanja na svim spravama, što mu ostavlja manje mogućnosti za plasman na njegove četvrte olimpijske igre.

“Da se nisam ozlijedio, da sam mogao nastupiti na nedavnom Svjetskom prvenstvu u Stuttgartu, uvjeren sam da bih se s višebojem kvalificirao u Tokio. Postoji opcija da se kroz višeboj kvalificira preko Europskog prvenstva u svibnju, ali ne želim ga više raditi. Sanjao sam prije mjesec dana kako radim višeboj s takvom nogom, da se jako mučim… Bila je to užasna noćna mora. Ne, višeboj za mene nema smisla, ne želim postati invalid. Ponavljam, hvala Bogu pa mi je konj s hvataljkama najbolja sprava na kojoj mogu još nekoliko godina biti u svjetskom vrhu.”

Priliku za nastup u Tokiju Filip će hvatati na preostala tri turnira Svjetskog kupa u Melbourneu (20. – 23. veljače), Bakuu (12. – 15. ožujka) i Dohi (18. – 21. ožujka). Računica je takva da se gledaju tri najbolja rezultata sa osam turnira Svjetskog kupa, a samo će najbolji po pojedinoj spravi moći izboriti nastup u Tokiju. Filip je trenutačno četvrti u redoslijedu sa 42 boda od maksimalnih 90 (30 bodova vrijedi pobjeda), a ispred njega su Kinez Hao Weng (85 bodova), Iranac Saeedreza Keikha (63) i Japanac Kohei Kameyama (60).

“Mora se puno toga poklopiti, ali šansa postoji i sve dok je tako, borit ću se za Tokio. A ako ne uspijem, barem onda da odem tamo kao sukomentator”, u šali će Filip koji će od 2020. svom popisu zanimanja dodati i trenerski poziv.

“Pomagat ću trenerima u klubu u radu s klincima. Otvorila mi se ta prilika, a već dugo me zanima vidjeti jesam li za taj posao ili ne. Stalno sam o tome maštao i evo, sada se otvorila prilika. Meni će to biti kao drugi trening u danu, ali mentalni. Rad s klincima će mi maknuti misli sa vježbe. Jasno, konj s hvataljkama ostaje moj broj 1, sve ću podrediti da još nekoliko godina budem u svjetskom vrhu.”