..."I tu sve, plašimo se, pada u vodu. Barem što se momčadskih sportova tiče", stoji u ovom tekstu o mogućem nastavku sezone...

Kao što primijećujete i sami, iz dana u dan stižu vijesti iz najvećih sportskih natjecanja koje to zapravo nisu. Nema nikakvih novosti, bar ne onih koje bismo željeli čuti. Sva natjecanja daljnjeg se opetovano odgađaju, a neka se čak i obustavljaju, poput belgijske nogometne lige, hrvatske košarkaške lige…

U isto vrijeme, čitate izjave čelnika Uefe koji traži od svojih članica (a belgijskom čak i prijeti!) da do kraja inzistiraju na odigravanju ove sezone, skoro pod svaku cijenu.

To je vrlo opasno razmišljanje, a vrlo dobro ga je sažeo glavni liječnik za NFL, profesionalnu ligu američkog nogometa, čiji je početak također ugrožen, s obzirom na sadašnje stanje u SAD-u:

– Sve dok smo u situaciji u kojoj zbog jednog pozitivnog na koronavirus moramo izolirati sve koji su s njime bili u bilo kakvoj vrsti kontakta, ne možemo početi razmišljati o ponovnom aktiviranju momčadskih sportova. Jer, nove pozitivne slučajeve bilježit ćemo još dugo, dugo… – objasnio je dr. Allen Sills.

This quote from NFL's chief medical officer, Dr. Allen Sills, is pretty telling of the future for all pro sports (via NFL) pic.twitter.com/GDUSpvMXMH

— Mark J. Burns (@markjburns88) April 3, 2020

Postoje konkretni prijedlozi o tome da se sezona nastavi na pojedinim izoliranim lokacijama. Tako bi NBA mogao biti igran u nekom hotelskom kompleksu Las Vegasa, u Kini, a neki ga žele vidjeti i na kruzeru.

Premier liga bi, pak, mogla biti završena kroz specifične, strogo izolirane kampove, a na sličan način razmišljaju i u drugim natjecanjima.

Međutim, pritom treba uzeti u obzir nekoliko važnih stvari – u sve to, bez obzira na izoliranost tih kampova ili mikrolokacija, upetljano bi bilo jako puno ljudi. Što više ljudi, to labilniji sustav. To veća mogućnost da sve ode na nulu ako se pojavi makar i jedan zaraženi.

Jer, kako je to rekao tenisač Lajović:

– Kad pogledate broj igrača na Grand Slamu sa svojim timovima, zajedno s kvalifikantima ih ima 512 muških i žena. Plus neka svatko ima jedno do troje ljudi u timu koje vodi sa sobom, to je dva ili tri puta više ljudi. Zatim su tu skupljači loptica, suci, linijski suci – to je već tri, četiri tisuće ljudi koji su na turniru, bez gledatelja. To je veliki broj ljudi. Smatram da nije rješenje da se turniri održavaju u zatvorenom.

Čak i kada bi se sve involvirane testiralo na koronavirus i na neki način prisililo da na istom mjestu ostanu nekoliko tjedana (mjeseci), postoji jedan problem koji je, čini se, nemoguće zaobići:

Testovi na koronavirus nisu 100% točni, čak ni oni najbolji!

I tu sve, plašimo se, pada u vodu. Barem što se momčadskih sportova tiče.