Ivica Kostelić danas kreće u novu avanturu, jedriličarsku utrku preko Atlantika. Utrka kreće u nedjelju u 13 sati, a izravan prijenos starta čeka vas ekskluzivno na Sport Klubu 5.

Kostelić je u ekskluzivnom razgovoru na Sport Klub najavio novu avanturu.

Kakav je osjećaj biti prvi Hrvat na takvoj jednoj utrci?

“Mislim da je to sasvim slučajno ispalo da sam ja prvi Hrvat na toj utrci, ali je dobro, nadam se da će to biti podstreh i nekim boljim jedriličarima iz Hrvatske da dođu na Atlantik i utrkuju se ovdje na oceanu.”

Ovo je dosta dugačka utrka, trajat će najmanje 18 dana. Koliko ste se dugo pripremali za ovaj pothvat?

“Pripremao sam se zapravo zadnje tri, četiri godine za to. Ovo je moja prva transatlantska utrka. Od 2016. jedrim na jedrilici klase 40, utrkujem se od 2018. Ove sezone sam prvi put odradio cijelu sezonu na Atlantiku unutar klase i to su bile kvalifikacijske utrke za ovu regatu. Mislim da smo dobro pripremljeni, i brod i posada, i spremni smo da krenemo u to.”

Kakav mora biti brod za ovakve utrke, kakav je vaš?

“Ovaj brod je klase 40, napravljen je za jedrenje na oceanima. Brod prije svega mora biti robustan, siguran u svim uvjetima, pogotovo u jačim uvjetima mora i vjetra. Mora imati određenu sigurnosnu opremu, određene dimenzije, izdržljivost materijala i tako dalje. Uglavnom brod je napravljen u svrhu regatavanja na oceanima. Postoje određeni zahtjevi i pri gradnji i pri pripremi broda za oceanska takmičenja.”

U utrku ne idete sami, s Vama su i dvojica svjetskih prvaka. Kakva ste ekipa?

“Pa da, u istoj klasi nastupaju i dva svjetska prvaka iz zimskih sportova. Imamo jednog čak i Olimpijskog pobjednika doduše iz atletike tako da nekoliko je tih sportaša koji su došli iz drugih sportova i našli smo se svi ovdje na oceanu. Ja sam u prijateljskim odnosima s Aurelienom Ducrozom iz Chamonixa, on je skijaš kao ja, doduše on je free rider. Zajedno smo skijali, imamo puno zajedničkih tema i interesa. Ekipa je ovdje općenito dobra, postoji jedna velika solidarnost između jedriličara koji se bave oceanskim jedrenjem zbog toga je ugodno provoditi vrijeme s njima i općenito je to jedno zanimljivo društvo s dobrom vibrom.”

Jeste li psihofizički spremni, mislite li da ćete izdržati do kraja?

“Da, mi ćemo sigurno izdržati do kraja, ja se nadam da će i brod izdržati do kraja i da ćemo imati što manje problema i ne daj Bože nekakvih lomova. Znamo što otprilike možemo očekivati tako da smo spremni.”

Koje sve opasnosti vrebaju u oceanu?

“To je jako veliko pitanje. Ocean je najveća sila koja postoji na planetu tako da svakakih tu ima mogućnosti, zapleta itd. Ono što konkretno mogu reći u ovom slučaju zasada po vremenskoj progozi ne vidimo nekakve velike depresije da će prolaziti ovim putem kojim ćemo mi jedriti. To je ohrabrujuće jer najveći prolemi nastaju s prolaskom nekakve ciklone. Ovaj put će uvjeti biti relativno stabilni, barem do ulaska u pasate, a pasatima naravno prevladavaju stabilni uvjeti. Eventualno ćemo morati proći tu i tamo kroz neku neveru, ali barem zasada izgleda da će nas ovi veliki vremenski sustavi i poremećaji zaobići ovoga puta.”

Bojite li se tih velikih valova?

“Ne treba baš ići na ocean ako se bojite valova. Ne mogu reći da se bojim, mislim da smo se dobro pripremili i brod je spreman za sve što nas može snaći na moru. Mi smo uigrani duo, dosta smo trenirali, vidjeli smo svakakvih uvjeta ove sezone i spremni smo na sve što nas čeka.”

Koju opremu nosite sa sobom? Što je s hgranom, ipak se tu radi o najmanje 18 dana?

“Uglavnom je tu dehidirana hrana. Ima tu i kako bi se reklo hrane za dušu, ja nosim nešto kobasica i par kompota, nešto konzerviranog naravno, čokolade, slatkiši… Da ne jedemo samo ovu monotonu dehidriranu hranu koja nije baš neki gastronomski užitak. Imamo 130 litara vode i od ostale opreme tu se nosi svašta. Moraju se nositi svakakve rezerve, nema zaustavljanja na putu i imamo dosta rezervnih dijelova, alata. Po pravilima klase imamo pravo nositi osam jedara, naravno tu je onda i sigurnosna oprema koja je dosta velika za ovakvo natjecanje. Ali, generalno se nastoji brod učiniti što lakšim da bi bio što brži. Pazimo na težinu i da ne ukrcamo ništa previše, ali opet treba biti pametan i ukrcati one stvari koje bi vam mogle zatrebati na putu”.

Što je sa spavanjem i odmorom, hoće li ga uopće biti?

“Spavanja mora biti samo neće biti onako raskošno kao obično. Spava se na smjene, jedan član je na kokpitu, dok drugi spava. Tijekom manevara smo zajedno i kod promjene jedara ili u teškom vremenu kad mora puno trimati jedra, ali svaki slobodan trenutak u smjenama se koristi uglavnom za spavanje. Ionako ste toliko umorni i neispavani da možete zaspati toliko brzo pa onda to vrijeme nastojite iskoristiti najbolje što se može. Nastoji se izbjeći buđenje iz dubokog sna, dakle treba se probuditi nakon plitkog sna, to je otprilike nakon pola sata, 40 minuta, sat i pol i tri sata. To su nekakva vremena koja se gađaju. Kada su uvjeti teži onda se spava manje, ali rijetko kada je da se spava više od šest sati dnevno, a ja bih rekao pa čak rijetko kad i više od četiri sata dnevno.”

Hoćete li to moći izdržati? Volite li spavati inače?

“Ja inače volim spavati. To sigurno nije moj omiljeni dio regatavanja. To je stvar koju trebamo prihvatiti, druge opcije nema.”

Skijanje i jedrenje? Ima li neke sličnosti u ta dva sporta?

“Oba sporta su zapravo sportovi glisiranja. Klizimo po snijegu, ovdje klizimo po valovima. Što se tiče alpskog skijanja je sport dosta drugačiji jer je skijanje po konceptu kratki juriš, a ovo je ultra maraton. Treba rasporediti dobro snage, treba biti pametan, ovakve utrke su izrazito taktičke, treba puno stvari uzeti u obzir, kako biti djelotvoran, sačuvati snagu općenito za one dane kada dođu teži uvjeti i naravno treba stalno pritiskati papučicu gasa kada god je to moguće. Ponekad najbolje od svega treba oduzeti gas kada treba čuvati brod u nekom lošijem vremenu, ali uglavnomn se sve čini da brod ide maksimalnom brzinom i to se čini na duge staze i to je dosta iscrpljujuće. Jedna stvar koja je možda slična je rizik. U oba sporta postoji apsolutni rizik koji stvarno ima puno značenje te riječi i zbog toga su ta dva sporta slična barem u tom segmentu.”

Koji je neki cilj u ovoj utrci, što želite ostvariti?

“Mi smo na brodu nešto starije generacije od brodova koji su favoriti, dakle malo smo sporiji od njih. Mi smo prvenstveno orijentirani na brodove iz naše generacije i s njima ćemo se zapravo utrkivati i držati se blizu njih. Za nas bi uspjeh bio da završimo u prvom dijelu flote, dakle među prvih 20. Nešto više od toga, ili ulazak u prvih 15 bi bio iznimno dobar rezultat. To bi bio rezultat koji bi bio znatno ispred mogućnosti našeg broda trenutno, ali na oceanu znamo da mnogi brodovi koji su brži od našega mogu imati svakojakih problema. I ako se dobro taktički odigra cijela regata i ako se stisne papučica gasa cijelo vrijeme, onda imamo prilike ostvariti rezultat među prvih 15.”

Što je s Olimpijskim igrama? Htjeli ste se natjecati na Ljetnim olimpijskim igrama u Parizu, planirate li se natjecati u drugim olimpijskim disciplinama?

“Ne, nisam nadaren baš za neke druge olimpijske discipline tako da s ovim otkazivanjem offshore jedrenja na Olimpijskim igrama time je otkazan i moj nastup, ali naravno ako se offshore vrati u olimpijski program ili bude na nekim budućim Olimpijskim igrama to će već pobuditi moju pozornost.”